Suchergebnisse

Istraživanje je poduzeto radi svrhe prikazivanja odnosa moći između različitih aktera koji su sudjelovali u formulaciji dopunskog osiguranja. Cilj je utvrditi tko su bili najutjecajniji/najmoćniji akteri u tom procesu kako bi se unaprijedilo znanje o akterima hrvatske zdravstvene politike i pokazalo tko su jedni od najvažnijih aktera u toj hrvatskoj politici. U radu autor se vodio pretpostavkom pluralizma kako je moć široko distribuirana među različitim akterima te da im se na temelju toga omogućava sudjelovanje, zastupanje interesa i utjecaj na spomenuti proces. U skladu s time autor je razvio mrežu interakcije između aktera, a moć se mjerila pomoću 4 indikatora: javne ovlasti, uloga u procesu, medijska zastupljenost te percepcija aktera o distribuciji moći. Svi indikatori upućuju na to da su najutjecajniji akteri bili formalni, odnosno državni te da moć nije bila široko distribuirana. Nadalje, iako su akteri razvili svojevrsnu mrežu odnosa, ona se ne može u potpunosti objasniti pristupom mreža javnih politika jer je kao prvo, postojao jedan centar moći oko kojeg se strukturirala interakcija i kao drugo, civilno društvo je bilo nedovoljno zastupljeno. ; Research was conducted for purposes of explaining the relations of power between various actors which have participated in the formulation of supplementary health insurance. The goal was to determine who were the most inflental/powerful actors in that process in order to advance knowledge about Croatian health policy actors and to show which actors are the most relevant in that policy. In this paper the author took the assumption of pluralism as a theory which holds that power is widely distributed among different actors and thus enables them to take part in the policy process, representing their interests and influencing policy. Accordingly, the author developed a network of interaction between actors, and power was measured by four indicators: public authority, role in the policy process, media representation, and actors perception of power distribution. All ...

Risk management in the process of nursing clinical practice is a systematic process that requires expertise and skills in risk prevention. Patient safety at the hospital is the primary goal of every individual providing health care service, and at the same time of the organizations. Accordingly, it is necessary to develop strategies that minimize the risks in the hospital and successfully address adverse events in practice. The main hypothesis was that risk management in the healthcare process has a positive impact on the quality and safety of healthcare service. The following goals were set: 1) to identify the most common risks reported in the healthcare process; 2) to examine the ways and models of risk prevention in the healthcare process in hospitals; and 3) to examine the practice and attitude of nurses in the process of managing risks and adverse events. The survey was conducted among 115 nurses/medical technicians employed at the public health institutions-hospitals in the Federation of Bosnia and Herzegovina. The survey used the original questionnaire prepared by the authors in the electronic Google forms, which was available to the respondents via personal e-mail address, and they responded completely independently without the infl uence of another person. Comparison of risk events in practice showed a statistically signifi cant decrease with advancing age of the respondents (rho=-0.274; p=0.003), longer work experience of the respondents (rho=-0.334; p=0.0001), higher education of the respondents (rho=-0.198; p=0.034), conducting patient categorization (rho=-0.289; p=0.002), and policies and procedures adopted (rho=-0.408; p=0.0001). A statistically signifi cant effect on reducing the number of adverse events per patient was shown for the frequency of examination of patient skin and mucous membranes during hospital stay (rho=-0.200; p=0.032), use of scales to assess the risk of falls (rho=-0.422; p=0.0001), use of risk assessment scales for pressure ulcers (rho=-0.375; p=0.0001), frequency of intravenous cannula replacement (rho=-0.204; p=0.029), frequency of patient bathing (rho=-0.355; p= 0. 0001) and the method of performing nutritional evaluation of artifi cially fed patients (rho=-0.327; p=0.0001). In conclusion, patient safety in the hospital should be considered a paramount issue, and nurses who spend most time with patients are expected to provide conditions for secure hospital stay, conditions for safe and quality service in the health care process, and implementation of standardized procedures based on scientifi c and practical evidence. Continuous reporting of quality indicators in the health care process contributes to strengthening of the organizational culture, prevention of risks and adverse events, and planning of personnel and equipment necessary for the quality of the health care process. ; Upravljanje rizicima u procesu sestrinske kliničke prakse je sistematičan proces koji zahtijeva stručnost i vještine u prevenciji nastanka rizika. Sigurnost bolesnika u bolnici je primarni cilj svakog pojedinca koji pruža zdravstvenu uslugu, a istodobno i same organizacije. U skladu s time neophodno je razviti strategije kojima će rizici u bolnici biti svedeni na minimum i kojima će se uspješno riješiti neželjeni događaji u praksi. Glavna hipoteza rada bila je da upravljanje rizicima u procesu zdravstvene njege ima pozitivan utjecaj na kvalitetu i sigurnost zdravstvenih usluga. Ciljevi rada bili su: 1. Utvrditi najčešće rizike koji se prijavljuju u procesu zdravstvene njege; 2. Ispitati načine i modele prevencije rizika u procesu zdravstvene njege u bolnicama; 3. Ispitati praksu i stav medicinskih sestara u procesu upravljanja rizicima i neželjenim događajima. Istraživanje je provedeno među 115 medicinskih sestara-tehničara zaposlenih u javnim zdravstvenim ustanovama, bolnicama u FBiH. U istraživanju je primijenjen originalni autorski anketni upitnik pripremljen u elektroničkom programu Google forms koji je ispitanicima bio dostupan putem osobne adrese e-pošte, a na njega su odgovarali potpuno samostalno bez utjecaja druge osobe. Usporedba rizičnih događaja u praksi pokazuje statistički značajno smanjenje u odnosu na stariju dob ispitanika (rho=-0,274; p=0,003), duži radni staž ispitanika (rho=-0,334; p=0,0001), višu stručnu spremu ispitanika (rho=-0,198; p=0,034), provođenje kategorizacije bolesnika (ro=-0,289; p=0,002), usvojene politike i postupke (rho=-0,408; p=0,0001). Na smanjenje broja neželjenih događaja za bolesnika statistički značajan utjecaj pokazali su: učestalost pregleda kože i sluznica bolesnika za vrijeme hospitalizacije (rho=-0,200; p=0,032), uporaba ljestvica za procjenu rizika od pada (rho=-0,422; p=0,0001), uporaba ljestvica za procjenu rizika za nastanak dekubitusa (rho=-0,375; p=0,0001), učestalost promjene intravenske kanile (ro=-0,204; p=0,029), učestalost kupanja bolesnika (rho=-0,355; p=0,0001) i način nutritivne procjene bolesnika koji se hrane umjetnim putem (rho=-0,327; p=0,0001). U zaključku, sigurnost bolesnika u bolnici treba biti na prvom mjestu, a od medicinskih sestara koje najviše vremena provode uz bolesnike očekuje se osiguranje uvjeta za siguran smještaj u bolničkom prostoru, uvjeta za sigurnu i kvalitetnu uslugu u procesu zdravstvene njege te primjenu standardiziranih postupaka osnovanih na znanstvenim dokazima i dokazima iz prakse. Kontinuirano izvještavanje o indikatorima kvalitete u procesu zdravstvene njege doprinosi jačanju organizacijske kulture, prevenciji rizika i neželjenih događaja te planiranju kadrova i opreme neophodne za kvalitetu procesa zdravstvene njege.

In questo saggio l'autore si sofferma su alcuni aspetti dell'organizzazione sanitaria in lstria in età napoleonica rilevando come questa sia stata, in effetti, il proseguimento della politica sanitaria adottata nella nostra penisola dalla Serenissima e successivamente dall'Austria. Le norme sanitarie che i regimi successivi la caduta di Venezia faranno proprie, non potranno far a meno dell'enorme patrimonio di conoscenze pratiche e giuridiche sperimentato dalla Repubblica, soprattutto in materia di difesa sanitaria e prevenzione nei confronti dei contagi provenienti da terra e dal mare. Il cambiamento più innovativo lo si registrerà nel campo dell'assistenza sanitaria con la definitiva separazione tra la pratica sanitaria e quella assistenziale e con le istituzioni sanitarie non più gestite da organizzazioni religiose ma dallo Stato. ; U ovom eseju autor obraduje neke aspekte zdravstvene organizacije u Istri u Napoleonovo doba, te istice da je navedena organizacija u stvari nastavak zdravstvene politike koju je na nasem poluotoku uvela Mletacka Republika, a zatim provodila i Austrija. Vlasti koje su nakon pada Venecije preuzele njezina zdravstvena pravila, nisu se u njima mogie odreéi ogromnog bogatstva prakticnih i pravnih saznanja koje je Venecija iskusila naroCito na podrucju zdravstvene zastite i prevencije od zaraznih bolesti, koje su se sirile s kopna i mora. Promjene koje su predstavljale posebnu novost uvedene su na podrucju zdravstvene skrbi konacnim izdvajanjem zdravstvene prakse od zdravstvene skrbi i ustrojstvom zdravstvenih institucija kojima nisu vise upravljale vjerske organizacije, veé ddava.

Palliative care belongs to those key contemporary concepts coming out from the framework of health care policy and touching other public policies. Its development is of a relatively new date, In Serbia it is affirmed by the adoption of the strategic directions of its development in 2009. From then on, it has largely evolved in the national context. However, this is not to say that there should be no further steps to be taken with a view to removing obstacles regarding the coverage of the population, the investment of larger resources, and multi-sectoral cooperation between stakeholders. The paper presents basic concepts and basic recommendations for the organization and development of palliative care. The considerations that follow are of importance for the development of the concept in Serbia, as well as the assessment of its compliance with the relevant international and regional framework. ; Palijativno zbrinjavanje predstavlja jedan od ključnih savremenih koncepata, koji izlaze iz okvira zdravstvene politike i koji su povezani sa drugim javnim politikama. Njegov razvoj je relativno novog datuma, dok je u Srbiji afirmisan usvajanjem strateških pravaca razvoja 2009. godine. Od tada do danas, on je umnogome evoluirao u nacionalnom kontekstu. To ne znači da nije potrebno i dalje uklanjati prepreke koje se nalaze na putu povećanja obuhvata populacije, ulaganja većih resursa, kao i multi-sektorske saradnje između aktera. U radu su predstavljeni osnovni pojmovi i osnovne preporuke za organizaciju i razvoj palijativnog zbrinjavanja. Slede razmatranja od značaja za razvoj koncepta u Srbiji, kao i procena njegove usklađenosti sa relevantnim međunarodnim i regionalnim okvirom.

Cilj studije je da primenom fokus grupe identifikujemo šta zapravo predstavlja kvalitet života za beskućnike i ljude koje imaju istoriju beskućničkog načina života, kao i koji su aspekti života njima najvažniji. Za analizu odgovora ispitanika korišćena je analiza sadržaja. Uzorak čini ukupno 43 ispitanika koji su razvrstani u šest fokus grupa, uzrasta od 25 do 65 godina. Ustanovljeni su sledeći aspekti kvaliteta života: zdravlje i briga o zdravlju, uslovi života, finansijska situacija, mogućnost zaposlenja, društveni odnosi, rekreativne aktivnosti i hobi, psihičko blagostanje. Kroz ove teme je razmatrana mogućnost izbora, stabilnost i sigurnost, ravnopravnost sa drugim članovima društva s obzirom na ostvarenost ljudskih prava. Ispitivani aspekti kvaliteta života reflektuju specifičan kontekst i životna iskustva osoba koje žive na ulici i s obzirom na to, neophodno je da se uloži napor u formiranje ili adaptaciju postojećih instrumenta koji će meriti efekte socijalne i zdravstvene politike na kvalitet života beskućnika. Postojeći instrumenti imaju ograničenja i ne uključuju specifične aspekte života beskućnika koji se u velikoj meri razlikuju u odnosu na život opšte populacije, tako da slabo detektuju promene. Na ovaj način, nakon adekvatnih istraživanja koja mere uspeh mera socijalne zaštite koje imaju za cilj dobrobit beskućnika, znaćemo rezultate primenjenih mera. Takođe, treba sprovesti promenu zdravstvene i socijalne politike, odnosno trijažu beskućnika i pre svega ponuditi pomoć i podršku onima koji će odgovoriti aktivnim angažovanjem sa ciljem da sebi pomognu i žive stabilan i sređen život.

Ovaj rad bavi se pitanjem odnosa znanosti i politike te društvene odgovorno‎sti znanosti tijekom društvenih kriza koje imaju posljedice za preživljavanje ‎i dobrobit građana. Temelji se na analizi podataka devet intervjua provedenih ‎s hrvatskim biomedicinskim stručnjacima koji su tijekom pandemije korona‎virusa (2020-2022) bili na samoj fronti, bilo da su bili uključeni u donošenje ‎pandemijskih mjera, bilo da su se bavili ublažavanjem posljedica. Rezultati ‎pokazuju da je znanost tijekom krize imala unutarnje rasprave, no najviše u ‎fokus dolazi kompleksan odnos politike i znanosti te znanosti i medija, a po‎sljedično se teškoće iz tih odnosa pretaču na odnos znanosti i javnosti – gra‎đana. Rad te nalaze razmatra u kontekstu različitih argumentacija društvene ‎odgovornosti znanosti, ali podvlači i važnost razumijevanja društveno-politič‎kog konteksta i upravljanja politikama u stalnom razgovoru sa svim važnim ‎sektorima društva.‎‎

Sjedinjene Države danas ni približno ne predstavljaju monolitno jedinstveni i homogeni blok kakvim se prosečnom i laičkom posmatraču ishitreno mogu učiniti. Takvo stanje postalo je posebno očigledno nakon pobede Donalda Trampa na 58. predsedničkim izborima koji su polarizovali američku javnost više nego bilo koji u novijoj istoriji. Međutim, ideološka razilaženja koja su se intenzivirala u poslednjih par godina ne predstavljaju novinu i daleko su složenija i starija od sukoba na liniji Tramp–Klinton. Takođe, republikansko-demokratske nesuglasice ne ograničavaju se samo na pitanja pristupa i metodologije; po svoj prilici, iza njih stoje duboko i fundamentalno suprotstavljeni pogledi na svet čije se razmere često gube iz vida.
Spoljna politika SAD je, iako često skrajnuta od strane pitanja mnogo bližih prosečnom glasaču, poput migracija, oporezivanja ili zdravstvene politike, jedna od arena u kojima se pomenute ideološke pozicije sučeljavaju. Dve godine po preuzimanju funkcije, predsednik Tramp je svojim kursom izolacionističkog političkog nativizma približio Republikansku partiju njenim ideološkim korenima. No, različiti politički polovi koji obeležavaju američku unutrašnju politiku (konzervativni i liberalni) se zbog američkog transkontinentalnog uticaja projektuju na čitav svet, te će globalni odnos snaga među ovim polovima biti po svemu sudeći odlučen na američkom unutrašnjem planu, prvenstveno na izborima za predsednika SAD 2020. godine.

Vizija Johna F. Kennedya o čovjeku na Mjesecu do 1970. godine odredila je cilj tehnološkom istraživanju i razvoju. Vizija Svjetske zdravstvene organizacije o zdravlju za svakoga do 2000. godine postavila je sličan cilj ne samo u pogledu zdravstvene politike već i u pogledu istraživanja koja se tiču zdravlja. Polazeći od analogije koja postoji između ova dva cilja autor prvo istražuje što znači zdravlje za svakoga kao cilj politike. Ovaj cilj zahtijeva u velikoj mjeri promjenu sistema zdravstvene zaštite. Primjer 38 točno definiranih ciljeva u evropskoj regiji Svjetske zdravstvene organizacije pokazuje kako je, da bi se ostvario konačni cilj, potrebno mijenjati pristupe zdravstvenim problemima, stilovima života, okolišu, zaštiti zdravlja i raznim popratnim djelatnostima (npr. planiranje, upravljanje, obrazovanje). Ove promjene trebaju počivati na čvrstoj znanstvenoj osnovi. Zdravlje za svakoga zato iziskuje dobro definirana zdravstvena istraživanja i njihovo preusmjeravanje. U članku se nadalje razmatraju implikacije istraživanja čiji je cilj zdravlje za svakoga. Uz pomoć Regionalnog ureda Svjetske zdravstvene organizacije Evropski savjetodavni komitet za istraživanje u vezi sa zdravljem analizirao je 38 ciljeva da bi ustanovio koja bi vrsta istraživanja pridonijela njihovu ostvarenju. Rezultat analize bile su dvije publikacije: Smjernice istraživačke politike u vezi sa zdravljem za svakoga i Prioritetna istraživanja u vezi sa zdravljem za svakoga. Prva publikacija objašnjava zašto je za neku zemlju nužno planirati zdravstvena istraživanja. U drugoj publikaciji navode se istraživanja koja su potrebna za ostvarenje svakog pojedinog cilja. Ove su publikacije prevedene na nekoliko jezika i već su počele utjecati na istraživačku politiku u drugim zemljama. Članak se također bavi opisom prioritetnih istraživanja koja su istaknuta u dvije gornje publikacije. Namjera mu je da pokaze njihovu relevantnost za Evropsku zajednicu zaduženu za istraživanja u vezi sa zdravljem. Također raspravlja o preduvjetima koje svaka zemlja treba ispuniti da bi omogućila istraživanja čiji je cilj zdravlje za svakoga. Oni podrazumijevaju promjene u stimuliranju i financiranju istraživanja, obrazovanju kadrova, organizaciji istraživanja i komunikaciji između onih koji istražuju i onih koji odlučuju. ; John F. Kennedy's vision of man on the moon by the year 1970 set a goal for technological research and development. The World Health Organization's vision of health for all by the year 2000 set a similar goal not only for health policy but also for health research. Drawing on the analogy between these goals, this paper first explores what health for all means as a policy goal. It calls for changes in most aspects of the health care system. In the European Region of the World Health Organization, 38 specific targets show how approaches to health problems, lifestyles, environment, health care and various support measures (e.g., planning, management and training) should be changed to reach the over-all goal. These changes should be based on sound scientific knowledge. Health for all therefore also calls for a health research policy and reorientation of research. The second part of the paper looks at the research implications of health for all. Assisted by the Regional Office of the World Health Organization, the European Advisory Committee for Health Research analysed the 38 targets to see what kind of research would help to achieve hem. The result of this analysis were two publications: Research Policies for Health for All·and - Priority Research for Health for All. The first volume explains why a country needs a health research policy. The second one identifies, target by target, research necessary to reach them. Translated into several languages, they have begun to influence national research policies. The third section of the paper describes the research priorities identified in the two research for health for all volumes. It also aims at showing their relevance for the European health research community. It finally discusses the prerequisites that the countries have to set up to make research for health for all possible. They include changes in the incentives for and financing of research, personnel development, research organization and communication between the researchers and decision-makers.

Rezultati istraživanja ukazuju na neprimjerenu kontrolu i nedostatna izvješća o tome što se događa (odnosno, ne događa) u tjelesnom odgoju diljem Europe te u prvi plan postavljaju potrebu za prikupljanjem što više kvalitetnih i usklabenih temeljnih podataka o svakoj zemlji. Postojeća izvješća, nažalost, daju iskrivljenu sliku o stanju tjelesnog odgoja u europskim školama. Nema sumnje da se mogu pronaći brojni primjeri dobre primjene kvalitetnih programa i kvalitetne prakse tjelesnog odgoja u većini europskih zemalja, ako ne i u svima, i bilo bi nedopustivo kada to ne bismo prepoznali i priznali. Jednako postoje i dokazi koji izazivaju snažan nemir zbog situacije, dok idealistička, i ponekad politički inspirirana, retorika može prikriti, i prikriva, pravo stanje stvari. Usprkos službenim dokumentima o nacelima, politici i proklamiranim ciljevima, njihova sudbina u praksi, u primjeni otkriva svu težinu situacije. Mnoge su se vlade posvetile tomu da donošenjem zakona i propisa osiguraju osnovu za funkcioniranje tjelesnog odgoja, no dokazi govore o tome da su u primjeni propisa u praksi ili prespore ili vrlo samozatajne, osobito na području kvalitete poučavanja u nastavi. Naročito su uočljivi propusti i nedostaci koji se odnose na: 1) programom predviđeni broj sati tjelesnog odgoja, 2) status predmeta unutar škole i u širem okruženju, 3) materijalne, kadrovske i financijske uvjete za rad, 4) probleme vezane za ravnopravnost spolova, 5) probleme vezane za ucenike s invaliditetom, 6) kvalitetu programa tjelesnog odgoja i 7) kvalitetu poučavanja, tj. na kvalitetu same izvedbe nastave. Naročito zabrinjava osobito loše stanje objekata i opreme za izvođenje nastave tjelesnog odgoja, koje je često praćeno i nedostatnim financijskim sredstvima za te potrebe, u većini srednjoeuropskih i istočnoeuropskih zemalja, ali i u nekim dijelovima južnoeuropskih zemalja (npr. jug Italije). Usporedno s uočenim sniženjem ugleda i položaja tjelesnog odgoja u školama i s upitnom kvalitetom nastave javlja se opća zabrinutost zbog znatnog pada funkcionalnih i motoričkih sposobnosti mladeži, kao i zbog nedopustivo visokog postotka odustajanja mladih ljudi od vježbanja ili sudjelovanja u sportskim aktivnostima. U previše europskih zemalja uloga tjelesnog odgoja se preusko i neopravdano svodi samo na pružanje prilike za stjecanje iskustva, što ucvršćuje natjecateljski pristup po kojemu je važan samo sportski uspjeh pa natjecateljski sportovi dolaze u prvi plan. Time se obezvređuje načelo sudjelovanja, a i horizonti i spoznaje o vrijednosti i važnosti tjelesne aktivnosti se ne proširuju, vec se sužuju. Ne treba onda čuditi da interes učenika za tjelesni odgoj opada iz godine u godinu te da mladi postaju fizički sve manje aktivni. Trend smanjenja mogućnosti za svakodnevni tjelesni odgoj u školama, udružen s trendom kontinuiranog opadanja fizičke aktivnosti mladih u roditeljskom domu ili u široj zajednici, naročito u tzv. razvijenom svijetu, pridonosi razvoju sedentarnog (sjedilačkog) načina života koji se nastavlja i u odrasloj dobi i kroz cijeli život. Vrlo vjerojatno danas u Europi više mladih pati od kroničnog istegnuća zapešća ("kompju- torsko zapešce" od "mouse wrist"; miš je dio racunalne opreme, op.prev.) nego od "teniskog lakta" ili "nogometnog koljena". Danas je potreba za promidžbom zdravog i aktivnog stila života među djecom i mladima ogromna, a postaje sve veća. U mnogim je zemljama sve više mladih izloženo pogubnim utjecajima sve raznolikijih socijalno neprihvatljivih oblika ponašanja i delinkvencije koji dovode u opasnost njihovo zdravlje, pa čak i život. Te su tvrdnje potkrijepljene rezultatima istraživanja koji govore ne samo o sniženim razinama tjelesne aktivnosti, o povećanom postotku pretilih osoba u populaciji ili o povecanim zdravstvenim rizicima uzrokovanima sedentarnim nacinom života, nego i izvješćima o tome da mladi stvaraju lošu sliku o sebi, o nepravilnoj prehrani, obiteljskim problemima, stresu, velikom postotku odustajanja od tjelesne aktivnosti, povećanom nasilju među mladima, povećanom postotku pušača među mladima, kao i o povećanoj zloporabi alkohola i droga. Želi li tjelesni odgoj zadržati svoje mjesto u školskom programu među predmetima obvezatnog programa te promicati i ucvršćivati naviku fizičke aktivnosti kao temelja za sudjelovanje u sportu, tada se valja suočiti sa svim tim problemima. Ako važne druge (roditelje, učitelje i druge) u životu djeteta valja uvjeriti u važnost tjelesnog odgoja, tada će nam trebati sve postojeće političke vještine i argumenti u korist tjelesnog odgoja od lokalne preko nacionalne do međunarodne razine jer za postignuće cilja neće nam biti dovoljna samo predanost osnovnoj zadaci (promicanju tjelesnog odgoja) i primjena kvalitetnog nastavnog plana i programa. Valja utjecati na (lobirati) tvorce politike odgoja i obrazovanja, donositelje odluka, članove odbora i povjerenstava, upravitelje, kolege iz drugih predmeta i "korisnike" i uvjeriti ih u obrazovnu i odgojnu autenticnost tjelesnog odgoja. Uočene prijetnje školskom tjelesnom odgoju trebale bi zabrinuti i sve koji su na bilo koji način protagonisti uključenosti u sportske i cjeloživotne aktivnosti tjelesnog vježbanja. Nedostatak nužnih temelja, koji se mogu postaviti samo školskim programima tjelesnog odgoja, negativno će se odraziti i na sudjelovanje u sportskim aktivnostima. Naime, za ogromnu većinu mladih ljudi škole su glavno, a nerijetko i jedino, mjesto gdje mogu dobiti kvalitetnu poduku iz tjelesnih i sportskih aktivnosti. Stoga je logično pretpostaviti da bi tjelesni odgoj, u suradnji s ostalim konstituirajućim partnerima tjelesne aktivnosti, morao igrati zapaženu ulogu "od kolijevke pa do groba" u životu svakog pojedinca ne bi li se oblikovala "tjelesno obrazovana oso- ba". Škole posredstvom svojih programa tjelesnog odgoja mogu redovito utjecati na ogroman postotak današnje djece i mladeži koji ce sutra postati roditelji i grabani treće dobi. Škola je najvjerojatnije jedina institucija koja može pozitivno utjecati na stavove i ponašanje sve djece i mladeži bez obzira na spol, dob, sposobnost ili nesposobnost, etničku pripadnost, vjersku pripadnost, socio-ekonomski ili socio-kulturni status, i to zato što sva djeca moraju ići u školu. Nastava tjelesnog odgoja u školama vitalna je za sve aspekte normalnog rasta i razvoja (tjelesnog, socijalnog i emocionalnog) djece i mladeži. K tome, tjelesni odgoj stvara i prirodnu zaštitu organizma pred mnogobrojnim boles- tima uzrokovanima sedentarnim načinom života i oblikuje temeljne vještine i sposobnosti koje omogućuju sudjelovanje u sportskim aktivnostima tijekom čitava života. Promidžba ciljeva tjelesnog odgoja i sporta, kao i onih koji su odgovorni za provedbu programa, mora biti briga svih. Jer nije jednostavno preoblikovati tjelesni odgoj i sport u školama, to je velik izazov koji moramo prihvatiti da bismo poboljšali trenutačnu situaciju. Združeni, tjelesni odgoj i školski sport pridonijet će proširenju mogućnosti za bavljenje tjelesnom aktivnošću za sve kulturne i subkulturne skupine tijekom čitava života, kao i u svim institucijskim i širim društvenim zajednicama. To su izazovi koje ne smije ignorirati ni znanstvena zajednica i koji zavrebuju relevantna istraživanja. Na sreću, znanstvena su istraživanja posljednjih godina skinula neke "velove tajne" s procesa poučavanja i socijalizacije u raznim i brojnim kul- turološkim i mebukulturnim kontekstima. To su izazovi koje valja prihvatiti želimo li da se tjelesnom odgoju i sportu poklanja jednaka pažnja kao i drugim javnim strategijama i djelatnostima i koje utječu na populaciju u cjelini. Pravo na igru, tjelesni odgoj i sudjelovanje u sportu možda i nije najvažniji svjetski problem, usporedi li se s gladi, siromaštvom, bolestima, nepismenošću i terorizmom. No ono se, u najmanju ruku, može definirati kao osnovno ljudsko pravo.

By looking into the case of the latest EU health policy reforms, the author analyses whether the European integration theories are equipped for an explanation of integration outcomes during the Covid-19 pandemic. The author primarily considers theories that hypothesise crises as a critical factor in integration dynamics, i.e., neofunctionalism and post-functionalism. In the last decade, multiple crises have been hitting the European Union (EU), and there have been many attempts to theorise their impact on European integration. Nevertheless, the answers are far from clear-cut regarding whether crises have been beneficial or detrimental to further integration, either in terms of its scope (widening the EU policy areas and/or membership) or level (increasing the EU institutions' competences and/or capacities). After analysing how the crisis has been handled and the reforms taken in the health policy sector, the author concludes that post-functionalist expectations about the crisis triggering Euroscepticism and identity-driven mass politicisation, thereby precluding further integration, have not materialised so far. On the contrary, the Covid-19 crisis has led to an increase in the EU's capacities in some essential policy sectors. Health policy is one. So far, this policy has seen reforms that neofunctionalism would call a build-up - a transfer of more authority to supranational institutions without expanding its formal mandate. As neofunctionalism would expect, the coronavirus crisis triggered an elite politicisation that created an environment conducive to further integration rather than disintegrative outcomes. ; Posmatrajući slučaj najnovijih reformi zdravstvene politike Evropske unije (EU), autorka analizira sposobnost teorija evropske integracije da objasne ishode procesa integracije tokom pandemije Kovid-19. Autorka prevashodno uzima u obzir teorije koje pretpostavljaju da su krize ključan činilac u dinamici integracije, a to su neofunkcionalizam i postfunkcionalizam. U poslednjoj deceniji, EU su pogađale ...

Adherence is tremendously important for efficiency and safety of pharmacotherapy and has a significant influence on its clinical, economic and humanistic outcomes, which can be observed both on the individual level of the patient as well as on the overall healthcare system. The inadequate degree of adherence is a long-lasting and widely present problem which can have immense and long-term consequences. Therefore, the issue of adherence is a big challenge for medical professionals in clinical practice. The concept of adherence is based on cooperation between patients and medical team members in the process of therapy management. It is focused on patients and implies a two-way transfer of information, agreement and shared responsibility for success in realization of adequate therapy regime and defined goals. Although there are numerous methods for adherence assessment, the evaluation of this parameter is still considered problematic. The complexity of adherence can be seen in its multidimensionality since numerous factors which individually and in mutual interaction affect medicine-taking behavior and thus create a framework that determines the achieved level of adherence have been identified and analyzed. Considering the fact that poor adherence is one of the main preventable causes of unsatisfactory therapy results and excessive costs of medical care, it is evidently necessary to ensure a high quality base in the form of knowledge, skills and motivation at the healthcare system level for adherence evaluation and improvement, as well as a multidisciplinary approach based on coordinated activities of healthcare policy creators, researchers and medical professionals. ; Adherenca je izuzetno važna za efikasnost i bezbednost farmakoterapije i značajno utiče na njene kliničke, ekonomske i humanističke ishode, što se može pratiti kako na individualnom nivou bolesnika, tako i na celokupnom zdravstvenom sistemu. Neadekvatan stepen adherence odavno je prisutan i široko rasprostranjen problem koji može imati velike i dugoročne posledice. Zato pitanje adherence predstavlja veliki izazov za zdravstvene profesionalce u kliničkoj praksi. Koncept adherence je utemeljen na saradnji bolesnika i članova zdravstvenog tima u procesu upravljanja terapijom. U potpunosti je orjentisan ka bolesniku i podrazumeva dvosmerni transfer informacija, dogovor i podeljenu odgovornost za uspešnost u realizaciji adekvatnog terapijskog režima i definisanih ciljeva. Iako postoji veliki broj metoda za procenu ostvarenog stepena adherence, još uvek se evaluacija ovog parametra smatra problematičnom. Kompleksnost adherence ogleda se u njenoj multidimenzionalnosti, budući da je identifikovan i proučen veliki broj faktora koji pojedinačno i u međusobnoj interakciji utiču na ponašanje bolesnika u vezi sa terapijom i tako kreiraju okvir koji determiniše ostvareni stepen adherence. Budući da je nizak stepen adherence jedan od glavnih preventabilnih uzroka nezadovoljavajućih terapijskih ishoda i prekomernih troškova zdravstvene zaštite, evidentna je potreba da se obezbedi kvalitetna baza u formi znanja, veština i motivacije na nivou zdravstvenog sistema za evaluaciju i unapređenje adherence, kao i multidisciplinaran pristup, koji je zasnovan na koordinisanim aktivnostima kreatora zdravstvene politike, istraživača i zdravstvenih profesionalaca.

This study aims to develop an actuarial model to recognise and determine the quality of the healthcare policies, needed to ensure the sustainability of health care systems in terms of a sufficient number of skilled nurses that will cater to the demand of healthcare services from a growing number of older adults in an ageing society and due to pandemics. We have applied the actuarial-mathematical method, which resulted in the proposed multiple decrement model of nurse workforce dynamics. It enables the measurement of the quality of a given national policy system. We built the case of the selected EU economy by applying the proposed model to available statistical data and 15 interviews with nurses, analysed by content analysis. The findings emphasise a lack of nurses in the present as well as a possible lack in the future. It is up to national policies to improve this situation based on the use of the proposed multiple decrement model. ; Ova studija želi razviti aktuarski model radi utvrđivanja kvalitetne zdravstvene politike, potrebne kako bi se osigurala održivost zdravstvenoga sustava u smislu definiranja broja kvalificiranih medicinskih sestara koje će, s obzirom na starenje stanovništva i globalnu pandemiju, moći udovoljiti povećanoj potražnji zdravstvenih usluga sve većega broja osoba starije životne dobi. Primijenili smo aktuarsko-matematičku metodu, što je rezultiralo predloženim modelom višestruke redukcije. Model simulira broj raspoloživih radnika uz poznatu dinamiku u sustavu sestrinstva te omogućuje mjerenje kvalitete određenoga nacionalnog zdravstvenog sustava. Numerički primjer izrađen je na temelju odabrane članice EU-a primjenom predloženog modela na dostupnim statističkim podacima i 15 intervjua s medicinskim sestrama, obrađenih analizom sadržaja. Uočen je trenutačni manjak broja medicinskih sestara, koji će se nastaviti i u budućnosti. Na nacionalnim je politikama da se to stanje poboljša temeljem primjene predloženog modela višestruke redukcije.

This study aims to develop an actuarial model to recognise and determine the quality of the healthcare policies, needed to ensure the sustainability of health care systems in terms of a sufficient number of skilled nurses that will cater to the demand of healthcare services from a growing number of older adults in an ageing society and due to pandemics. We have applied the actuarial-mathematical method, which resulted in the proposed multiple decrement model of nurse workforce dynamics. It enables the measurement of the quality of a given national policy system. We built the case of the selected EU economy by applying the proposed model to available statistical data and 15 interviews with nurses, analysed by content analysis. The findings emphasise a lack of nurses in the present as well as a possible lack in the future. It is up to national policies to improve this situation based on the use of the proposed multiple decrement model. ; Ova studija želi razviti aktuarski model radi utvrđivanja kvalitetne zdravstvene politike, potrebne kako bi se osigurala održivost zdravstvenoga sustava u smislu definiranja broja kvalificiranih medicinskih sestara koje će, s obzirom na starenje stanovništva i globalnu pandemiju, moći udovoljiti povećanoj potražnji zdravstvenih usluga sve većega broja osoba starije životne dobi. Primijenili smo aktuarsko-matematičku metodu, što je rezultiralo predloženim modelom višestruke redukcije. Model simulira broj raspoloživih radnika uz poznatu dinamiku u sustavu sestrinstva te omogućuje mjerenje kvalitete određenoga nacionalnog zdravstvenog sustava. Numerički primjer izrađen je na temelju odabrane članice EU-a primjenom predloženog modela na dostupnim statističkim podacima i 15 intervjua s medicinskim sestrama, obrađenih analizom sadržaja. Uočen je trenutačni manjak broja medicinskih sestara, koji će se nastaviti i u budućnosti. Na nacionalnim je politikama da se to stanje poboljša temeljem primjene predloženog modela višestruke redukcije.