Suchergebnisse

According to results of a survey in 2007, this study analyses conspiratorial beliefs in Croatia and their correlates. Conspiratorial beliefs consist of politically controversial events and processes in recent Croatian history. Factorial analysis has revealed two factors: Government conspiracies during the 90's and Conspiracies of internal and external enemies. Based on the ideas of Sloterdijk and Žižek, we can name these Factors – Kynical and Cynical conspiracy theories. The first ones are a cheeky and bold exposure of cynicism of the power elite: secret meetings with the enemy and trade in territory during the war, political crimes, corruption, etc. The second ones are the back side of the public façade, obscene reactions to 'thefts of enjoyment' in the National Thing. Further analysis has revealed strong differences in beliefs in conspiracies between citizens of different ideological affiliation and different political legacy, and between voters of two main political parties, HDZ and SDP.* ; Sukladno rezultatima anketnog istraživanja iz 2007. godine, ova studija analizira konspirativno mišljenje u Hrvatskoj i njegove korelate. Konspirativno mišljenje odnosi se na politički kontroverzne događaje i procese iz nedavne hrvatske povijesti. Provedena faktorska analiza pokazala je postojanje dvaju faktora. Jedan se odnosi na zavjere vlasti u 90-ima, a drugi na zavjere unutarnjih i vanjskih neprijatelja. Na temelju Sloterdijkovih i Žižekovih razmatranja o cinizmu, ova dva faktora možemo nazvati kiničnim i ciničnim teorijama zavjera. Prvi je tip teorija zavjera drsko i odvažno raskrinkavanje cinizma elita moći – njihovih tajnih sastanaka s neprijateljem tijekom rata, političkog kriminala, korupcije itd. Drugi je tip naličje "javne fasade", opscene reakcije na "kradljivce užitka" nacionalne Stvari, u koje takva ideologija ubraja civilno društvo, oporbu, EU, MMF, Velike sile itd

This paper traces the course of the ongoing pandemic as it was reported in some of the established world media as well as in scientific journals. The author has been following the various sources since practically the begining of the pandemic in Europe and here will try to assess the role and the actual practice of scientists, politicians and other actors throughout the pandemic, from its begining in China at the close of 2019 till end of February 2021. The key questions addressed in this paper are: Why the events of the ongoing pandemic unfolded as they did, with so many misguided decisions by politicians (as well as experts at times), with so much misinformation and fake news and so many missed opportunities for decisive and life-changing action? What is the reason behind prolonged intervals of silence in the communication chain? And what cost the insufficient familiarity with science – its facts, methods or means of communication – in the time of global pandemic? The main thesis is that the insufficient level of scientific knowledge – and at times of basic scientific litteracy – as witnessed from the highest places of political power to the so called conspiracy theorists, costed us all too many lives lost and an unforseeable suffering to come. The responsibility is shared between virtually all actors and it must be given due consideration, in some cases even at the courts of justice, if we are to learn all the valuable lessons for the future of public health, world economy and, indeed, the survival of humanity. ; Rad prati razvoj i dalje prisutne pandemije kako je o njoj izvještavano u nekima od vodećih svjetskih medija kao i znanstvenih časopisa. Autor je pratio razne medije još od praktički početka pandemije u Europi i ovdje će pokušati vrednovati uloge i stvarnu praksu znanstvenika, političara i drugih aktera tijekom pandemije od njenih početaka u Kini krajem 2019. pa do potkraj veljače 2021. Ključna pitanja na koja je pokušano dati odgovore u ovom radu su: Zašto su se događaji koji su se zbili tijekom pandemije odigrali kako su se odigrali, uz toliko neodlučnih poteza političara (kao i, povremeno, nekih stručnjaka), uz toliko dezinformacija ili netočnih informacija i uz toliko propuštenih prilika za odlučnije poteze koji su ponekad mogli i spasiti živote? Koji je razlog pozadi produljenih razdoblja šutnje u komunikacijskom lancu? I koja je cijena nedovoljne upućenosti u znanost – njene činjenice, metode i načine komunikacije – u ovo vrijeme globalne pandemije? Osnovna je teza da je nedovoljno poznavanje znanosti – a ponekad, jednostavno, i znanstvena nepismenost – kako smo mogli vidjeti od onih na najvišim položajima vlasti pa do tzv. teoretičara zavjere, koštalo sve nas previše kako u izgubljenim ljudskim životima, tako i u nepredvidljivoj patnji koja tek slijedi. Odgovornost dijele gotovo svi akteri i ista se mora razmotriti, u nekim slučajevima i na sudovima pravde, ukoliko nam je naučiti sve vrijedne lekcije za budućnost javnog zdravstva, svjetskog gospodarstva i, doista, opstanka čovjeka.