Suchergebnisse

U radu smo se bavili slikom učenika osnovne škole u Srbiji u prvoj polovini XIX veka otvarajući sledeća istraživačka pitanja: 1) koliki je bio obuhvat dece osnovnim obrazovanjem, 2) kakvi su bili uslovi rada u školi, 3) koji vaspitni postupci učitelja su dominirali i 4) kakav je bio položaj učenika u nastavnom procesu. Analiza arhivske građe, osnovnoškolskih zakona i uputstava za učitelje, pokazala je da u uslovima kada osnovno obrazovanje nije bilo obavezno, kada nisu postojale adekvatne školske zgrade, a neretko ni osnovni školski nameštaj, udžbenici i školski pribor, projektovani ciljevi prosvetnih vlasti nisu mogli da se postignu. Osnovnu školu pohađalo je oko pet odsto dece, koja su ulagala veliki napor da istraju u obrazovanju, uprkos tome što su organizacija i razvoj osnovnoškolskog obrazovanja bili tek u začetku. Takođe, nepostojanje profesionalno osposobljenog učiteljskog kadra imalo je za posledicu da su u školi reprodukovani obrasci patrijarhalnog modela vaspitanja u kome se odnos odraslih (učitelja) prema deci zasnivao na razvijanju strahopoštovanja, a nastavni proces ostajao u tradicionalnim okvirima 'prenošenja znanja', što je održavalo sliku o detetu/učeniku kao o'biću u nastajanju', koje je nezrelo i pasivno u procesu sopstvenog razvoja. ; In our research we tried to reveal the image of elementary-school pupils in Serbia in the first half of the nineteenth century by opening the following questions: 1) how many children were included in elementary education, 2) what were working conditions like, 3) which teachers' procedures prevailed and 4) what was the position of the student in the teaching process? The analysis of archive material, elementary school legislation and instructions for teachers showed that, in the conditions when elementary education was not obligatory, and appropriate school buildings, adequate school furniture, textbooks or teaching aids did not exist, in most cases the official educational aims could not be achieved. Only 5% of children attended elementary school and they invested a lot of effort to persevere in education despite the fact that the organization and the development of elementary education were rudimentary. Also, the non­existence of professional teaching cadre resulted in the models of education which were, in fact, reproduced patriarchal models in which the relation of the adults (teachers) towards children was based on developing reverence, and the teaching process remained within the traditional frame of transmitting knowledge, which sustained the image of the child/pupil as an 'emerging being', immature and passive in the process of their own development.

Učenje je prva naredba upućena ljudima od Boga, a poučavanje predstavlja jednu od najuzvišenijih misija koja im je povjerena. Učitelj mora posjedovati visoke intelektualne, moralne, stručne, i druge kvalitete kako bi zadovoljio vjerske i pedagoške kriterije. Moderno doba preispituje čak i provjerene vrijednosti, a poučavanje danas dobija sasvim nove forme i zahtjeve. Tradicionalni pristup, njegovan kod islamske uleme stoljećima, ne samo da nije izgubio na vrijednosti, nego bi mogao poslužiti kao paradigma za svaki moderni vid stjecanja znanja, a tehnološke mogućnosti dodatno obavezuju učitelja. Dok je u ranim stoljećima islama posjećenost halki svjedočila o popularnosti a nerijetko i o veličini jednog alima, danas su to, između ostalog, i evaluacije rada profesora u naprednim univerzitetima i školama u svijetu.

One of the focuses of the study of parties at the end of the 20th century has been the organizational structure & the relations within political parties, including the nominating procedures for the selection of candidates for general elections. The manner in which parties fulfill their recruiting function &, eventually, the quality of the political & the governing elite in a "party" state directly depends on these procedures. Typologically there are differences between the nominating procedures in the US (regulated by federal laws) & those in European political parties (regulated by party documents). The author describes major forms of American pre-elections & European procedures for candidates' selection. She analyzes the nominating procedures in the Croatian legislation & the statutes of Croatian parliamentary parties. Her conclusion is that the laws on parties & the selection of candidates are entirely left to the parties whose statutes without exception envisage very centralized, exclusive & nondemocratic procedures of candidates' selection. 1 Table, 25 References. Adapted from the source document.

Cilj rada predstavalja analiza i prikaz diverzionih programa, pojašnjavanje šta oni predstavljaju, uz osvrt na uporednu prasku i naglasak na kritičkom pregledu kako pozitivnih, tako i negativnih aspekata diverzionih programa. Predmet rada, sledstveno, čini analiza primene vaspitnih naloga kao oblika diverzionih programa, oblika u kojima se implementiraju i šta čini pozitivne, a šta negativne aspekte vaspitnih naloga. Autori u tekstu nastoje da primenjujući metode analize sadržaja i u kratkom delu komparativne analize prikažu teorijsku osnovu i praktične motive za uspostavljanje programa ove vrste u praksi. Izvode utemeljeno zaključivanje o teorijskoj osnovi implementacione prakse u Republici Srbiji i daju prikaz Zakona o maloletnim učiniocima krivičnih dela i krivičnopravnoj zaštiti maloletnih lica, uz pokušaj identifikacije svrhe i motiva za njegovo uspostavljanje. Uz to daju svoje viđenje pozitivnih i negativnih strana ovih programa, koje je bazirano na analizi sadržaja različitih dostupnih stručnih i naučnih sadržaja.

The induction phase plays a key role in shaping the professional identity of the teacher, so it is important that the beginning teacher has good mentoring support. Method-oriented supervision can be useful for the development of mentoring skills because it enables mentors to build their competencies through the integration of their practical experience and theoretical knowledge. Therefore, the aim of this research was to explore the possibility of applying supervision in the development of competencies of beginning teachers' mentors and to develop a model of method-oriented supervision. Proposed model was organized around the following topics: roles and responsibilities of mentors and beginning teachers, induction process, working alliance, experiential learning, communication skills and counselling skills. This model was applied with a supervision group consisting of five beginning teachers' mentors. Based on the activity of supervisees during the process of method-oriented supervision and the reflections of the supervisor, it can be concluded that beginner teachers' mentors developed educational mentoring approach. They also improved their observational skills and skills needed for establishing a working alliance. It can be concluded that the proposed model of method-oriented supervision has proven to be useful for the development of the competencies of the beginning teachers' mentors. Key words: method-oriented supervision; experiential learning; mentorship; beginning teachers; professional development.

Učiteljeva spremnost prihvaćanja učenika s teškoćama ključna je za uspješno edukacijsko uključivanje u redovan obrazovni sustav. Prethodnim istraživanjima utvrđeno je da su odgajatelji u vrtićima i osnovnim školama bolje involvirani u proces uključivanja kada izražavaju povoljnije stavove prema djeci s teškoćama. Ciljevi rada utvrdili su (1) stavove odgajatelja i učitelja prema inkluziji djece i učenika s oštećenjem sluha, (2) povezanost između stavova i dobi, duljine stručnog staža i samoprocijenjene kompetentnosti za rad s učenicima s oštećenjem sluha (3) razlike u stavovima u odnosu na poznavanje zakonske regulative, radno mjesto (odgajatelj/učitelj) i izjave učitelja o slušanju kolegija o inkluzivnom odgoju i obrazovanja tijekom studija. Sudjelovala su 203 ispitanika iz Rijeke od kojih su 102 (50.2%) odgajatelji u vrtiću, dok je 101 (49.8%) učitelj u osnovnoj školi. Upitnikom su mjereni stavovi odgajatelja i učitelja prema uključivanju djece i učenika s oštećenjem sluha. Faktorskom analizom utvrđena je konstruktna valjanost i pouzdanost četiri dimenzije dizajnirane skale stavova prema uključivanju djece i učenika oštećenoga sluha, dok su hipoteze testirane deskriptivnom, korelacijskom i diferencijalnom neparametrijskom statistikom. Odgajatelji i učitelji uglavnom iskazuju povoljne stavove prema socijalizacijskoj dobrobiti uključivanja djece i učenika s oštećenjem sluha, značaju podrške edukacijskog rehabilitatora i stručne službe za njihovo uspješno uključivanje i ne podržavaju posebne oblike školovanja za ovu djecu i učenike. Dob, duljina stručnog staža i upoznatost s legislativom nisu relevantni, a izjava da su imali kolegij o djeci/učenicima s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama u studijskom programu relevantna je za stavove sudionika istraživanja.
Odgajatelji iskazuju povoljnije stavove od učitelja. Nalazi jasno ukazuju na potrebu opsežnijeg osposobljavanja učitelja i odgajatelja tijekom inicijalnog obrazovanja za rad s djecom i učenicima s oštećenjem sluha, kao i potrebu učitelja za stručnom podrškom.

Uvjerenja se odnose na sklop konceptualnih predodžbi koje uključuju opća znanja o pojavama, ljudima i događajima vezanim uz profesionalni kontekst. Ovaj je rad usmjeren na utvrđivanje razlika u uvjerenjima studenata prve, treće i pete godine učiteljskog studija te zaposlenih učitelja o odgojno-obrazovnoj inkluziji i poučavanju učenika s teškoćama, u svrhu utvrđivanja odgovora na pitanje mijenjaju li se i na koji način uvjerenja različitih skupina ispitanika o učenicima s teškoćama i njihovoj inkluziji u odgojno-obrazovni proces. Istraživanje je provedeno na uzorku 585 studenata učiteljskog studija i učitelja zaposlenih u osnovnim školama u Republici Hrvatskoj. Primijenjena je metoda metafora koja uključuje poznati objekt ili događaj kao konceptualno sredstvo za razjašnjenje kompleksnih pojmova ili situacija. Sudionici istraživanja dopunjavali su rečenice 'Inkluzija učenika s teškoćama u razvoju je kao …. jer …' i 'Poučavanje učenika s teškoćama u razvoju je kao … jer …'. Utvrđeno je da u ukupnom uzorku većina ispitanika izražava inkluzivna uvjerenja jer su njihovi odgovori usmjereni na oblikovanje i podržavanje učenika s teškoćama. Međutim, kada je u pitanju proces poučavanja, udio ispitanika koji iskazuju inkluzivna uvjerenja se smanjuje. Inkluzivna uvjerenja u najvećoj mjeri karakteriziraju studente 3. godine učiteljskog studija koji su netom bili uključeni u kolegij o inkluzivnoj pedagogiji, a u najmanjoj mjeri zaposlene učitelje. Ostale skupine studenata dijele gotovo ista profesionalna uvjerenja, što upućuje na nedovoljan doprinos inicijalnog obrazovanja i praktičnog iskustva na transformaciju od predprofesionalnih prema profesionalnim uvjerenjima o inkluzivnom obrazovanju.