Suchergebnisse

The presentation of the Union expansion and integration strategies makes the general framework for the analysis of socio-political criteria required for the association into the EU, as well as the most general achievements of the candidate states when integration is concerned. The survey of the EU social policy, as an exceptionally diversified mixture of socio-political decisions and measures taken by their respective member states is in function of addressing to the realistic position it takes on the communitarian and national level of operation. Eventually, consideration of the social dimension of the EU enlargement, primarily within the context of association of countries from the Central and East Europe, indicate the growing though marginalized significance of the social policy field criteria. ; Prikaz proširenja Unije i strategija integrisanja čini opšti okvir za analizu socijalno-političkih kriterijuma, koji su neophodni za pridruživanje EU, kao i najopštijih dometa realizacije integrisanja država kandidata. Osvrt na socijalnu politiku EU, kao izuzetno diversifikovan miks socijalno-političkih odluka i mera njenih država članica, u funkciji je upućivanja na realnu poziciju koju ona zauzima na komunitarnom i nacionalnom nivou funkcionisanja. Konačno, razmatranja socijalne dimenzije proširenja EU, pre svega u kontekstu pridruživanja država centralne i istočne Evrope, ukazuju na rastući, ali marginalizovan značaj kriterijuma iz oblasti socijalne politike.

Oporezivanje je jedan od najmoćnijih
instrumenata fiskalne politike koji ima značajne posljedice na ponudu i
potražnju, utječe na ekonomski rast i investicije kao i na konkurentnost
poduzeća. Također, utječe na poticaj poduzećima da ostanu u nekoj zemlji ili
premjeste svoje poslovanje drugdje. Stoga je osmišljavanje optimalne porezne
politike od presudnog značaja za svaku vladu. U ovom radu razmatra se problem
određivanja optimalne porezne politike za jedno homogeno dobro koje proizvode
dva konkurentska poduzeća smještena u dvije različite zemlje. Svako poduzeće
ima jedan proizvodni pogon koji je smješten u zemlji iz koje poduzeće dolazi,
dok se proizvod prodaje u obje zemlje. Države imaju različite porezne sustave.
Ako poduzeće prodaje proizvod na stranom tržištu, uz trošak proizvodnje ima i
trošak izvoza koji se sastoji od troškova prijevoza i troškova carine. Problem
se modelira kao problem programiranja s dva sljedbenika, pri čemu vođa (vlada)
maksimizira porezni prihod dok sljedbenici (poduzeća) maksimiziraju svoje
funkcije dobiti. Uz to što se formulira novi model koji do sada nije poznat u
postojećoj literaturi, u radu se izvodi optimalna razina poreza i pripadni
iznos poreznog prihoda, izvode se optimalne razine proizvodnje i izvoza
poduzeća, razmatraju se svojstva funkcije dobiti i utjecaj povećanja poreza na
optimalne količine i funkcije prihoda i dobiti poduzeća te se pokazuje kako se
teret poreza raspodjeljuje između proizvođača i potrošača. Model se ilustrira
numeričkim primjerom.

Cilj je ovoga rada povezivanje stvarnih fiskalnih uvjeta i rezultata provedbe mirovinske reforme po modelu Svjetske banke u Hrvatskoj u razdoblju 2002. – 2019. Od 2002. hrvatski mirovinski sustav počiva na trima stupovima: međugeneracijska solidarnost (prvi), obvezni mirovinski
fondovi (drugi) i dobrovoljni mirovinski fondovi (treći). Kao ključni razlozi provođenja mirovinske reforme navodili su se fiskalni i demografski razlozi. Trenutačni rezultati pokazuju da se stanje mirovinskog sustava pogoršalo u odnosu na razdoblje prije reforme. Mirovinski izdaci u prvome stupu kontinuirano rastu i nadmašuju prihode,
što se pokriva transferima iz proračuna. Tranzicijski trošak zbog drugog stupa raste, opterećuje javne financije i veći je nekoliko puta od prinosa obveznih fondova. Ne postoje permanentni izvori za pokriće tranzicijskog troška. Formalno, privatna imovina na privatnim računima članova koristi se kao državna imovina. Vlade jednom koriste imovinu fondova za financiranje proračunskog deficita dopuštajući nekim članovima prijenos imovine i prijelaz iz drugog stupa u prvi stup. Sljedeći put se na dogovorenim aukcijama središnje banke kupuju državne obveznice iz imovine fondova radi kupnje novih izdanja središnje države.
Treći put, središnja banka u dogovoru s vladom kreditira mirovinske fondove koji onda kupuju državne obveznice, stvarajući financijski vrtlog helikopterskog novca. Dok deficit prvog stupa i tranzicijski trošak drugog stupa kontinuirano rastu, dotle je dugoročno dizajniranje fiskalne i ekonomske održivosti mirovinskog sustava samo podređeni cilj u
odnosu na kratkoročne političke ciljeve. Je li vrijeme za re-reformu?

Cilj rada je bio istražiti odgovarajuće
ekonomske modele koji utvrđuju elemente optimalnog profesionalnog
standarda zdravstvene skrbi, a koji
stoje u supstratu ekonomski učinkovite solucije, napose s obzirom na aktualno
stanje i trendove u Hrvatskoj, kao i usporedno u SAD te Italiji. U tom smislu su posebno analizirani
ekonomski učinci primjene instituta građanskopravne odgovornosti zbog povrede
medicinskog standarda (liječnička pogreška), a napose financijski aspekt u svom
totalitetu (trošak odštete, medicinske prevencije, ukupni društveni trošak), te
su izloženi refentni ekonomski modeli. Istraživanje
je pokazalo da prema različitim ekonomsko-financijskim kategorijama rezultati
primjene instituta građanskopravne odgovornosti u Hrvatskoj značajno odstupaju
od ukupnih ekonomskih učinaka koji se ostvaruju u zemljama obuhvaćeni ovim
radom, što je rezultanta smanjene učestalosti utuženja spornih slučajeva
liječničkih pogreški, kao i nižeg
prosječnog iznosa odštetnine i korelativnih akcesornih troškova, a što in
ultima linea dovodi do komparativno nižeg ukupnog društvenog troška. Istraživanje je pokazalo da fundamentalni
instrumentarij ekonomski učinovite zdravstvene skrbi u domeni odštetnopravne
problematike liječničkih pogreški leži u praktičnoj provedbi pravila dužne
pažnje, odnosno, odštetnopravnom sustavu. Na taj način građanskopravna
odgovornost za liječničku pogrešku faktično djeluje kao zaštitni mehanizam koji
svojim pravnim i ekonomskim posljedicama per consequens oblikuje zdravstveni
proces tako što potiče potencijalnog štetnika (liječnik/zdravstvena ustanova) u
smjeru pružanja zdravstvene uslugu u režimu standarda optimalne skrbi, imajući
na umu da upravo odštetnopravni sustav navedeni standard medicinskog postupanja
izjednačuje sa ekonomskom kategorijom optimalne skrbi za pacijenta. Prema tome,
ekonomski učinkovitu soluciju valja
tražiti u skladnom sudjelovanju cjelovitog kompleksa sistemskih mjera u
zdravstvu i odštetnom pravu, a sa ciljem smanjenja ukupnog društvenog troška na
ime šteta uslijed liječničke pogreške uz istodobno održanje općeg medicinskog
standarda u obavljanju zdravstvene usluge.

The paper aims to identify factors that are behind superior performance of manufacturing firms. It compares the similarities and differences in ten selected firms' characteristics and strategic factors between high performers and low performers operating in the Croatian manufacturing industry. The hypotheses were tested with data obtained from company survey. The data was analyzed using one-way analysis of variance (ANOVA). The research results indicate that high performers were smaller and younger companies with higher level of capital intensity. They invested signifi cantly more in marketing. As compared to low performers, high performers had ower total labor expenses, but paid out higher gross wages per employee. Lower debt ratio was associated with higher level of performance. The findings further show that high performers exhibited higher productivity level than low performers. Finally, the paper discusses implications of fi ndings for industrial policy and manufacturing strategy. ; U ovome radu autori analiziraju čimbenike uspješnosti poduzeća. Uspoređuju se profitabilna i neprofi tabilna poduzeća u prerađivačkoj industriji u Hrvatskoj u odnosu na deset odabranih karakteristika poduzeća i strategijskih čimbenika. Hipoteze su testirane s podacima koji su prikupljeni anketnim istraživanjem poduzeća. Prikupljeni podaci analizirani su metodom analize varijance (ANOVA). Rezultati istraživanja pokazuju da su profitabilna poduzeća ona poduzeća koja su manja po veličini, mlađa po godinama poslovanja, jednako kao i ona poduzeća koja imaju višu razinu kapitalne intenzivnosti. Profitabilna poduzeća ulažu više u marketing. Ona imaju manji ukupan trošak radne snage, ali ujedno i isplaćuju veće bruto plaće po zaposlenom u usporedbi s neprofitabilnim poduzećima. Niža razina zaduženosti poduzeća također je važan čimbenik profitabilnosti poduzeća. Rezultati istraživanja dalje pokazuju da profitabilna poduzeća imaju višu razinu proizvodnosti rada u usporedbi s neprofitabilnim poduzećima. U radu se predlažu koristi rezultata istraživanja za industrijsku politiku i strategiju poduzeća u prerađivačkoj industriji.

Osim što utječu na kvalitetu života, ozljede na radu i profesionalne bolesti mogu biti velik ekonomski teret za društvo. Provedena su brojna istraživanja u kojima su se procjenjivali troškovi ozljeda na radu i profesionalnih bolesti u visoko razvijenim gospodarstvima, no vrlo je malo takvih istraživanja za ostale zemlje. Cilj ovoga istraživanja bio je procijeniti koliki su u 2015. bili financijski troškovi hrvatske države i poslodavaca u pogledu profesionalnih bolesti i ozljeda na radu. Radnici su bili isključeni iz analize zbog nedovoljno podataka. Troškovi su procijenjeni analizom raspoloživih izvora podataka o zaštiti zdravlja na radu. Financijski su troškovi raspoređeni u nekoliko kategorija: medicinski troškovi, gubici u produktivnosti, invalidske mirovine, naknada za tjelesno oštećenje, administrativni troškovi i pravni troškovi. Za razliku od drugih istraživanja, u ovom su uzeti u obzir i troškovi provedbe mjera zaštite na radu. U 2015. financijski troškovi poslodavaca bili su dvaput veći od državnih (604,6 mil. nasuprot 297 mil. HRK). Poslodavci su dodatno platili oko 300 mil. HRK za provedbu mjera zaštite na radu. Uzimajući u obzir da su financijski troškovi povezani s profesionalnim bolestima i ozljedama na radu značajni, čak i bez troškova za radnike, nositelji politike trebali bi dodatno poraditi na prevenciji. Prethodno je potrebno povećati transparentnost izdataka Hrvatskoga zavoda za zdravstveno osiguranje i učiniti raspoloživim podatke o izgubljenim radnim danima po industrijama, uzrocima ozljede itd. Organizacije zadužene za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu i nositelji politike trebali bi razmatrati i ekonomske aspekte statističkih podataka. ; Apart from influencing the quality of life, occupational injuries and illnesses can pose a large economic burden to a society. There are many studies that estimate the costs of occupational injuries and illnesses in highly developed economies, but the evidence for other countries is scarce. This study aimed to estimate the financial costs of occupational injuries and illnesses to Croatian government and employers in 2015. Workers were excluded due to the lack of data. Costs were estimated by analysing available data sources on occupational health and safety. Financial costs were grouped in several categories: medical costs, productivity losses, disability pensions, compensation for physical impairment, administrative costs, and legal costs. Unlike in other studies, the costs of compliance with occupational safety and health regulations were also investigated. In 2015, financial costs to employers were twice higher than costs to the government (HRK 604.6 m vs HRK 297 m). Employers additionally covered around HRK 300 m of compliance costs. Taking into account that financial costs of occupational injuries and illnesses are significant, even without including the costs to workers, policy makers should put additional efforts into their prevention. A prerequisite is transparency in Croatian Health Insurance Fund's expenditures, as well as more detailed data on lost days from work by industries, causes of injury etc. Organisations in charge of occupational health and safety and policy makers should observe relevant statistics in monetary terms too.

Spona između terorizma i organizovanog kriminaliteta je jedna od najvećih pretnji globalnoj bezbednosti od kraja 20. veka, što je najvidljivije u saradnji između terorističkih grupa i grupa koje se bave ilegalnom trgovinom drogom. Glavni teorijski problem u istraživanju ovog spoja je objasniti razliku u različitim motivacijama terorističkih grupa i organizovanih kriminalnih grupa. Naime, motivacija za terorizam je uvek ideološke prirode i on je orijentisan na izazivanje dubinskih političkih i društvenih promena. S druge strane, motivacija za organizovani kriminalitet je materijalna dobit koja se ostvaruje pomoću ilegalne aktivnosti. Pitanje koje izvire iz ove konceptualne razlike je – kako ove grupe, koje se toliko razlikuju u orijentacijama i ciljevima, uspeju da uspostave uspešnu saradnju? U ovom radu, autor će probati da ponudi odgovor na to pitanje iz pozicije teorije racionalnog izbora. Iz perspektive racionalnog izbora, akteri se ponašaju na takav način, koji će im doneti najviše koristi, uz što manji trošak. S obzirom na to, autor smatra da i pripadnici terorističkih i organizovanih kriminalnih grupa donose svoje odluke na osnovu analize dobiti i troška. Da bismo testirali ovu hipotezu, u radu smo najpre usmereni na dekonstrukciju koncepta ideologije i osvetljavanje njenih glavnih funkcija u racionalizaciji i motivisanju aktera na delanje. Ideologija je kontroverzan termin, čije značenje varira od skupa uverenja u generalnom smislu, do lažne svesti čiji je cilj da održava interese vladajuće društvene klase. Naš cilj ovde je da osvetlimo ove funkcije ideologije i da pokažemo da je ideologija uvek bila, i ostala, alat za ostvarivanje interesa neke društvene grupe, bilo vladajuće ili neke manjinske političke grupe. S druge strane, smatra se da je organizovani kriminalitet ilegalna aktivnost vođena od strane racionalnih aktera radi ostvarivanja materijalne dobiti pomoću ilegalnih metoda kao što su nasilje, pretnje nasiljem i korupcija. Nakon analize koncepata ideologije i organizovanog kriminaliteta, rad osvetljava prirodu i tipove veza između terorističkih i organizovanih kriminalnih grupa u praksi. Autor smatra da oba tipa ovih grupa, posmatrani kao racionalni akteri, imaju mnogo razloga i interesa za saradnju, kao što su razmena znanja i dobara, ali i istih transportnih ruta.

Svaki je povijesni grad turistička destinacija par excellence. To proizlazi iz definicija turizma i turista. Kao turistička destinacija, svaki povijesni grad svim turistima ne predstavlja isto. Cilj i svrha turistički usmjerenog razvoja nekog povijesnog grada mora se razlikovati od turističkog razvoja drugih turističkih destinacija. Često povijesno bogati gradovi privlače mnoge posjetitelje, ali se oni kratko zadržavaju. Ovo potiče neka ekonomska pitanja i dileme o tome kako pomiriti trošak očuvanja i održanja povijesnih spomenika s koristima od potrošnje turista koji dolaze i kratko borave u tim gradovima. Postavlja se i pitanje politike samog turističkog razvoja: što je potrebno dodati turističkoj ponudi kako bi se zadržalo posjetitelje dulje, a bez narušavanja sklada i ljepote povijesnog grada. Često je to pitanje suživota novog i starog na istome mjestu, pitanje etike, tradicije, kulture, arhitekture itd. kao i pitanje ekonomske prirode. Ovaj rad postavlja više pitanja nego što daje odgovora, ali također pokušava osvijetliti i problem s teoretske strane. ; Every single historical city is par excellence a tourism destination. This derives simply from the definition of tourism and of the tourist. As a tourist destination, every historical city does not carry the same meaning to all tourists. The aim and purpose of tourism oriented development of a historical city must be different from tourism development of other tourism destinations. Very often the cities with very rich history attract many visitors, but they do not stay in them long. This situation raises a number of economic questions and dilemmas of how to reconcile the costs of preserving and maintaining the historical monuments with the benefit of tourist consumption made by visitors who come and stay in such cities albeit just for a short time. This is a question of tourism development policy itself: how to expand a tourism offer in order to keep the visitors longer, without damaging the harmony and physical environment of historical cities. Very often it is the matter of old and modern coexisting at the same place, of ethics, tradition, culture, architecture etc., as well as of economic concerns. The paper raises more questions than it will give answers, but it attempts to highlight the problem from the theoretical side.

Velika nesigurnost i promjenljivost akvizicijskih temelja, mogu stvoriti poteškoće kod upravljanja operacijama u procesu preradbe. Postavljena su dva modela akvizicije s popustom na količinu i planom poreza na ugljik u svrhu analize učinka promjenljivosti kvalitete i nesigurnosti uvjeta i smanjenja tih problema. U prvom se modelu razmatrala promjenljivost kvalitete. Optimalna politika akvizicije određena je pojedinačnim izrazom zatvorenog oblika jer prosječna cijena prerađenog proizvoda ne ovisi o dobivenoj količini za dati segment diskonta. U drugom su modelu uzeti u obzir i promjenljivost kvalitete i nesigurnost uvjeta. Analizirana su svojstva modela i razvijen je algoritam za postizanje optimalnog načina akvizicije na temelju metode bisekcije. Konačno, dani su primjeri numeričke simulacije kako bi se istražio učinak diskonta na količinu na optimalni način akvizicije. Rezultati pokazuju da se politikom diskonta na količinu prerađivači potiču na dobivanje više osnova i povećavaju im se mogućnosti da izaberu najbolju osnovu. Štoviše, smanjuje se ukupno očekivani trošak, naročito kad se radi i o promjenljivosti kvalitete i o nesigurnosti uvjeta. Predloženi model može uspješno riješiti problem akvizicije u prerađivačkim sustavima. ; High uncertainty and variability of acquirable cores can lead to some difficulties of operations management in the remanufacturing process. Two acquisition models with quantity discount and carbon tax scheme were established to analyze the effect of quality variability and condition uncertainty and to reduce these difficulties. In the first model, quality variability was considered. The optimal acquisition policy was determined by a single closed-form expression because the average cost of remanufactured products is independent of the acquisition quantity for a given discount segment. In the second model, both quality variability and condition uncertainty were considered. The properties of the model were analyzed, and a single algorithm was developed to obtain the optimal acquisition policy based on the bisection method. Finally, numerical simulation examples were provided to explore the effect of quantity discount on the optimal acquisition policy. Results show that the quantity discount schedule impels remanufacturers to acquire more cores and enhances the chances of remanufacturers to select the best cores. Moreover, the total expected cost decreases, especially in the case with both quality variability and condition uncertainty. The proposed model can effectively solve the acquisition problem in remanufacturing systems.

The study was carried out to analyse cassava production, prospects and challenges in Irepodun Local Government Area, Kwara State, Nigeria. It aimed to examine the determinant variables and determine the profitability level of cassava enterprises. The study was based on primary data obtained with the aid of structured questionnaire from 100 cassava farmers drawn through multi-stage sampling techniques from the study area. Data were analysed using descriptive statistics, OLS regression model and gross margin analysis. The result of the OLS regression estimates revealed that farm size, cost of fertilizer application, herbicides, family and hired labour were significant variable affecting cassava production in the study area. The study found that the average gross margin per hectare for cassava production in the study area was ₦24,749.28, that is, €55.37 with a gross benefit ratio of 1.4. This shows that for every ₦1 invested in the business of cassava production, there is a corresponding profit of ₦1.4 kobo. The major challenges identified in cassava enterprise are huge transportation cost, lack of improved cassava cultivars, and lack of market linkages. The study concluded despite the problem encountered in the study area, cassava production is profitable and can serve as a panacea for economic improvement of households. Therefore, the study recommends that basic inputs such as improved cassava varieties and fertilizer should be made available at affordable price. Also, infrastructural facilities such as good road network and improve marketing channels should be provided in order to sustain current cassava production rate and economic gains from the production. ; Studija je provedena u svrhu analize perspektive i izazova u proizvodnje manioke u Irepodun Local Government Area, Kwara State, u Nigeriji. Cilj je bio istražiti determinantne varijable te utvrditi razinu profitabilnosti proizvođača manioke. Studija se temeljila na primarnim podacima, dobivenim uz pomoć strukturiranog upitnika od 100 uzgajivača manioke, povučenih iz više-fazne tehnike uzorkovanja na području proučavanja. Podaci su analizirani korištenjem deskriptivne statistike, OLS modela regresije i analize bruto marže. Rezultati procjene OLS regresije otkrili su da su veličina farme,, trošak upotrebe gnojiva, herbicida, obiteljskog i plaćenog rada značajne varijable koje utječu na proizvodnju manioke na području proučavanja. Studija je pronašla da je prosječna bruto marža po hektaru za proizvodnju manioke bila ₦24,749.28, to jest, €55.37 s bruto omjerom koristi od 1.4. To pokazuje da za svaki ₦1 investiran u djelatnost proizvodnje manioke, postoji prateći profit od ₦1.4 kobo. Glavni izazovi u djelatnosti proizvodnje manioke su veliki troškovi prijevoza, nedostatak poboljšanih sorti manioke te nedostatak tržišnih poveznica. Studija je zaključila da je, unatoč problemu koji se susreće na području proučavanja, proizvodnja manioke profitabilna i može poslužiti kao sredstvo za ekonomsko poboljšanje domaćinstava. Stoga studija preporuča da bi trebali biti dostupni inputi sredstva kao što poboljšane sorte manioke i gnojiva, po pristupačnim cijenama. Također, trebale bi biti dostupne infrastrukturne pogodnosti kao što su dobra cestovna mreža i poboljšani tržišni kanali kako bi se održala trenutna razina proizvodnje manioke i ekonomske dobiti od te proizvodnje.

International audience This paper surveys the use made of modelling expertise in the recent literature focused on the policy making of low-carbon societies in Europe, both peer-reviewed and 'grey'. The first section focuses on the prominent policy instrument of carbon pricing. It starts by analysing the somewhat confusing use made of carbon pricing modelling in policy reports emanating from the French and British governments, then reviews some modelling results on carbon pricing in a 'second best' world. The second section lists the impressive collection of more focused policy instruments that are advocated in both governmental and non-governmental literature. It insists on the contrast between the high degree of precision of some of these policy proposals and the limited modelling of their impacts, either from an environmental or an economic point of view. The third section concludes on recommendations to the policy modelling community inspired by this survey. Purposely avoiding the current controversies surrounding cost–benefit analysis, it advocates further applied research on the cost efficiency of carbon pricing trajectories (when flexibility); on the terra incognita beyond first best uniform pricing (where flexibility); on the elicitation of policy overlaps; and on the modelling of extended policy portfolios in comprehensive, consistent modelling frameworks. © 2014, Springer Science+Business Media Dordrecht.

The tribunal de première instance de Bruxelles (Court of First Instance, Brussels), ruling on appeal, granted maintenance to a former wife after divorce, on the basis of the new Article 301 of the Civil Code, in the amount of EUR 575 for a period of thirteen months. The court found that the divorce had not led to a substantial change in the financial situation of the former wife — she seemed to receive sickness and invalidity allowances — but that, on the other hand, her expenses had increased significantly since she had to pay rent. The amount of the pension after divorce is therefore the price of the rent which the former wife had to bear since the divorce. The court had held that the pension after divorce should enable the spouse who demonstrates that 'the divorce causes him a significant deterioration in his economic situation to come closer, after the divorce, to what was his usual conditions during the marriage'. ; Le tribunal de première instance de Bruxelles, statuant en degré d'appel, avait accordé à une ex-épouse une pension alimentaire après divorce, sur la base du nouvel article 301 du Code civil, d'un montant de 575 euros pour une période de treize mois. Le tribunal avait constaté que le divorce n'avait pas entraîné de modification substantielle de la situation matérielle de l'ex-épouse en termes de ressources — elle bénéficiait semble-t-il d'allocations de maladie et d'invalidité — mais qu'en revanche, ses charges avaient sensiblement augmenté depuis qu'elle devait assumer le paiement d'un loyer. Le montant de la pension après divorce correspond donc au prix du loyer que l'ex-épouse devait supporter depuis le divorce. Le tribunal avait en effet considéré que la pension après divorce devait permettre à l'époux qui fait la démonstration que «le divorce lui occasionne une dégradation significative de la situation économique, de se rapprocher, après le divorce, de ce qu'étaient ses conditions habituelles pendant le mariage».

Hrvatska je 2002. godine provela radikalnu reformu mirovinskog sustava privatizacijom dijela javnog sustava, takozvani II. stup definiranih doprinosa, te uvođenjem i III. dobrovoljnog stupa. Reforma je provedena po modelu Svjetske banke slično kao i u drugim tranzicijskim zemljama. Za razliku od drugih tranzicijskih zemalja, hrvatski je sustav preživio krizu i u njemu nisu poduzimane značajnije dodatne reforme. U tekstu se tematizira korist i potreba provođenja evaluacija ovako opsežnih reformi kao razvoj politike utemeljene na dokazima. U tom kontekstu, analiziraju se mirovinske reforme u zemljama višegradske skupine (Poljska, Slovačka i Mađarska) gdje je pod utjecajem krize ukinuto obvezno članstvo u II. stupu. Glede politike mirovinskih reformi, u ovim zemljama na djelu je proces konvergencije. Rasprave o privatizaciji mirovinskog sustava sežu u prvu polovicu 1990-ih, a uvođenjem II. stupa govorilo se o razvoju tržišta kapitala, poticanju gospodarskog razvoja, novog zapošljavanja te većih mirovina. Premda je bilo političkih planova o privremenom zaustavljanju uplata u II. stup, on je preživio krizu. Suočena s manjim mirovinama iz I. i II. stupa za dobrovoljne drugostupaše od mirovina iz I. stupa vlada je dala dodatak dragovoljnim drugostupašima koji se vraćaju u I. stup. Reformom 2018. znatan dio dodatka imaju i obvezni drugostupaši. Analiza javnog diskursa govori da su glavne dnevne novine dio medijske kampanje obveznih mirovinskih fondova (OMF), zapravo društava za upravljanje mirovinskim fondovima, i u njima nema mjesta za drugačije mišljenje o II. stupu. U tekstu se analiziraju operativni troškovi društava za upravljanje OMF-ima, dominanta ulaganja u države obveznice čime se povećava javni dug te, imajući u vidu javne podatke, tranzicijski trošak. Zaključno se vrednuju dometi mirovinske reforme s nalazima evaluacije koji ukazuju na neodrživost II. stupa te njegovu reformu kao u spomenutim tranzicijskim zemljama. ; In 2002 Croatia implemented a radical pension system reform through privatization of a part of the public system, the so-called second pillar of defined contributions and the introduction of the third voluntary pillar. The reform was implemented according to the World Bank model, similarly as in other countries in transition. Unlike other countries in transition, the Croatian system survived the crisis and no other significant additional reform was undertaken in it. The text analyses the use and need of conducting an evaluation of such comprehensive reforms as a policy development based on evidence. In that context, the paper examines pension reforms in the Visegrád Group countries (Poland, Slovakia and Hungary) where the mandatory participation in the second pillar was cancelled due to the crisis. With regard to pension reform policies, these countries are undergoing a convergence process. Discussions about the pension system privatization date back to the first part of the 1990s, and the introduction of the mandatory second pillar opened debates about the capital market development, stimulation of economic growth, new employment and larger pensions. Although there were some political plans to temporarily halt payments to the second pillar, it survived the crisis. Faced with the pensions from the first and second pillars for voluntary second tier participants that were smaller than the pensions from the first pillar only, the government gave an increase to the second tier participants returning to the first pillar. The 2018 reform provided a considerable part of the increase for the mandatory second tier participants. The public discourse analysis shows that main daily newspapers serve as a part of the media campaign of the mandatory pension funds, actually pension fund management companies, and there is no place for different opinions about the second pillar in them. The paper analyses the operative costs of pension fund management companies, dominant investments in government bonds which increases public debt and, bearing in mind publicly available data, the costs of transition. Finally, pension reform aims are assessed against evaluation findings that point to the unsustainable second pillar and its reform similar to the reforms in aforementioned countries.