Suchergebnisse

Rad predstavlja prikaz odnosa verbalne i neverbalne komunikacije u svakodnevnom nastavnom, ali i odgojnom procesu, kao širem aspektu ukupnog razvoja učeničke ličnosti. Poseban akcenat je stavljen na interakciju koju komunikacija u nastavi, bilo verbalna ili neverbalna, mora izazvati da bi nastavni proces bio uspješan i svrsishodan. Neverbalni znaci su od posebne važnosti za nastavni (time i odgojni) proces, jer mogu otkriti skrivene aspekte učenikove ličnosti, a što je posebno važno u savjetodavnom odgojnom radu. U radu su navedeni najčešći neverbalni znaci koje učenici iskazuju, te njihova značenja, što može biti od koristi nastavnicima i odgajateljima u njihovom odnosu prema učenicima. S obzirom na to da sudionici komunikacije često nailaze na poteškoće u komunikacionom procesu, u radu su objašnjeni i neki od najčešćih konflikata u komunikaciji. Kako nije dovoljno samo ukazati na problem, već pokušati dati i rješenje, navedene su najčešće metode i strategije rješavanja konflikata u komunikaciji, a ukazano je i na pogrešne načine rješavanja konflikta u komunikaciji.

Na osnovu arhivske građe i stručne literature rad analizira pogranični promet i problem dvovlasničkih imanja Jugoslavije i Albanije tokom 1945–1948. Ove dve države uspostavile su intenzivnu ekonomsku saradnju nakon Drugog svetskog rata. Kao bitno pitanje istaknuto je rešavanje odnosa duž jugoslovensko-albanske granice. Potpisan je Sporazum o pograničnom prometu 1945, a nakon posete Envera Hodže Jugoslaviji sredinom 1946. ukinuta je carinska granica i izjednačene su valute. Probleme oko dvovlasničkih imanja rešavala je mešovita albansko-jugoslovenska komisija. Ipak, svi započeti projekti i rešavana pitanja bili su prekinuti albanskim prihvatanjem Rezolucije Informbiroa u junu 1948, nakon čega je jugoslovensko-albanska granica bila zatvorena.

Jezik je sistem koji omogućava ljudima komunikaciju. U namjeri da potiče razmjenu informacija među pojedincima, jezik ima dvostruku funkciju – komunikaciju među ljudima i simbolizaciju ideje znakom. Naša civilizacija je proizvod jezika, usmenog i pisanog govora. Pojava slikovnih medija, poput fotografije, kina, televizije, videa ili stripa, riskira prevrtanje krhke ravnoteže uspostavljene verbalizacijom između instinktivnog i racionalnog. Slika izaziva, ali ništa ne produbljuje. Izgovorena riječ strukturira iskustvo, omogućava subjektu da se distancira od njega kako bi ga integrirao, probavio i stekao. Govor, odnosno artikulirani izraz misli riječima, glavni je element jezika. Jezik je individualiziran, utjelovljen, stavljen u danu situaciju. Donekle je izgubljena iz vida bitna civilizacijska uloga govora kada je počeo puhati vjetar masovne tehnologije. Sa slikama koje definiraju novi jezik, tehnike su dale nova sredstva. Napori medijskih stručnjaka stoga su mnogo više fokusirani na istraživanje tehničkih aspekata i novih mogućnosti koje nudi tehnologija, nego na artikulaciju pratećeg diskursa. Već spomenuta McLuhanova izreka "Medij je poruka" potisnula je važnost govora. Fenomen je, osim toga, univerzalan: Strogost artikulacije verbalnog diskursa posvuda opada.

Book review: Kowalski, Pawel, ur., 2021. Słowotwórstwo w przestrzeni komunikacyjnej, zbornik radova Dvadesete međunarodne naučne konferencije Komisije za tvorbu riječi Međunarodnog komiteta slavista. Warszawa: Instytut Slawistyki Polskiej Akademii Nauk, str. 372.

Internet, društvene mreže i globalni mediji bitno mijenjaju socijalno-psihološki model demokratskog odlučivanja, jer građani sve češće vlastite stavove, uvjerenja i obrasce ponašanja zamjenjuju medijskim slikama. Volja pojedinaca se lomi i preoblikuje, postajući dio političkog preuređenja, pri čemu ih država nevidljivim bičem prisiljava da budu istinski svoji kada to ne mogu sami. Moć tematiziranja izbija u fokus interesa, proaktivne komunikacijske strategije usmjeravaju javni dijalog, a personalizacija zamagljuje ideološke interese. Umjesto kritičkog komuniciranja masama se nude obećavajući paketi filtriranih informacija, pažnja se usmjerava ka ciljevima bogatih i vladajućih, dok politička komunikacija više skriva nego što otkriva. Analizirajući sve uočljiviju ulogu medijskog menadžmenta, PR-a i oglašavanja u javnoj sferi, autori zaključuju kako se sa digitalizacijom povećava podvojenost između onih koji upravljaju i onih kojima se upravlja, ali i da se politička demokracija postepeno transformira u infokratiju koja suverenitet građanina delegira na komunikacijske centre. ; Internet, social networks and global media significantly change the socio- psychological model of democratic decision- making, since citizens more and more their own attitudes, believes and behavior patterns replace by media pictures. Willingness of individuals is breaking and reshaping, becoming the part of political reorganization, whereas the state with the invisible lash force them to be truly their own as they are unable to do that themselves. The power of thematization pushes into focus the interests, pro –active communication strategies direct public dialogue, and personalization blurs ideological interests. Instead of critical communication, masses are offered promising packages of filtered information, the attention is focused to goals of the rich and governing while political communication is hiding more than discovering. Analyzing increasingly noticeable role of media management, PRs and advertizing in the public sphere, the authors ascertain that digitalization increases separation between those who manage and those who are managed, and also political democracy gradually transforms into infokratiya which delegates sovereignty to citizens on communication centers.

Čovjek se danas suočava s promjenom koja je po svom značenju i posljedicama unikatna– proizvodnja i promet GMO-a. I dok u svjetskim razmjerima polemika još uvijek traje iširi se proslijeđena euforijom, znanstvenim trijumfalizmom i mitologijom, na nacionalnomnivou države imaju različite stavove u odnosu na strategije koje trebaju preuzeti, jer suulozi previsoki. Osnovni je mijenjanje našeg poimanja života iz korijena! Stoga nije dobroizbjegavanje ovakvih pitanja, niti njihovo pretjerano pojednostavljivanje, jer bi se time moglaotvoriti Pandorina kutija, pogotovo u malim zemljama kao što je to Sjeverna Makedonija.U članku se problematizira koliko stanovnici Sjeverne Makedonije smatraju sebe nacijomkoja pokazuje sluh za javno mnijenje i senzibilitet za probleme u životnoj sredini i smjerniceu kome se društvo kreće, te u tom kontekstu kakvo je trenutačno stanje oko promišljanjasuštinskih dilema koje se nameću planiranim rasprostranjivanjem GMO-a u životnoj sredini,ali i uvozom proizvoda koji sadrže GMO, i to počevši od intencija i planova institucija okopitanja proizvodnje i prometa GMO-a, pa sve do legislativnih rješenja. Naime, Makedonija ječak 2013. zabranila proizvodnju i promet GMO hrane i to pod uvjetom ".sve dok ne postanečlanica EU-a", no u javnosti je sve prisutnije pitanje o učinkovitosti provođenja ove zabrane.

Politika je aktivnost kroz koju se definiraju pravila življenja unutar jedne zajednice. U demokratskim društvima, kroz izborne političke kampanje građanima se daje mogućnost odlučivanja tko će obnašati funkcije vlasti i donositi odluke o njihovim općim potrebama. Kako bi građani napravili što bolji izbor, u prvom redu je potrebno upoznati građane s političkim strankama i političkim kandidatima koji se nude na političkom ''tržištu''. U modernoj povijesti političkih kampanja to se postiže primjenom marketinga. U ovom slučaju političkog marketinga. Marketing i u politici predstavlja sveobuhvatan i kompleksan proces istraživanja tržišta, kreiranje vlastitog političkog proizvoda, njegovo prilagođavanje tržištu i sustavni proces djelovanja na tržište. S obzirom na to da je marketing danas bitan faktor u svim aktivnostima ljudskoga života, kako komercijalni tako i politički, on u prvom redu mora počivati na dobroj persuaziji, odnosno moći uvjeravanja. Uzmemo li u obzir da je glavna motivacija svakog čovjeka ostvariti, odnosno odabrati ono najbolje za sebe i svoje najbliže, potrebno je u mnoštvu ponuda znati odabrati ono najbolje. Upravo u tom dijelu do izražaja dolazi persuazija, kao specifična i vrlo česta tehnika koja se koristi u komuniciranju. Način komuniciranja koji bi trebao uvjeriti, odnosno stvoriti povjerenje i sigurnost da ono što se nudi stvarno i vrijedi, jer je i za uspješnu ''prodaju'' politike i političkog kandidata potrebno biti bolji od konkurencije, biti drugačiji i ostati upamćen.