Suchergebnisse

Dieses Buch untersucht wie die regierenden Parteien in Kroatien und der Slowakei während der 1990er Jahren die Geschichtsschreibung politisch nutzten, um mehr Macht zu gewinnen beziehungsweise diese zu erhalten. Die Geschichtspolitiken und nationalistischen Ideologien, die von der Kroatischen Demokratischen Union (Hrvatska demokratska zajednica - HDZ)und der Bewegung für die Demokratische Slowakei (hnutie za demokratické Slovensko - HZDS) entwickelt wurden, werden vor dem Hintergrund der historischen Vermächtnisse, politischen Kontexte und der Auflösungsprozesse der Tschechoslowakei und Jugoslawiens analysiert. Neben einer Reihe von Unterschieden zeigt der Vergleich erhebliche Ähnlichkeiten, die eine Erklärung für die Anwesenheit oder Abwesenheit eines demokratischen Defizits in jenen Ländern bereit hielten, die als Junior-Partner in den sozialistischen Bundesstaaten Jugoslawiens, der Tschechoslowakei und der Sowjetunion gegolten haben. ; This book examines how the ruling parties in Croatia and Slovakia in the 1990s made use of history in politics in order to gain and maintain power. The politics of history and nationalist ideologies developed by the Croatian Democratic Union (Hrvatska demokratska zajednica – HDZ) and the Movement for Democratic Slovakia (Hnutie za demokratické Slovensko – HZDS) are analysed against the backdrop of historical legacies, political contexts, and the dissolution processes of Czechoslovakia and Yugoslavia, respectively. Apart from a number of differences, the comparison reveals considerable similarities that could be useful in explaining the presence or absence of a democratic deficit in countries that held the position of ˈjunior partnersˈ in the socialist federations of Yugoslavia, Czechoslovakia, and the Soviet Union.

Na stajališta hrvatskih građana o Europskoj uniji te ishod budućeg referenduma o ulasku Republike Hrvatske u tu zajednicu, izravno će utjecati njihova percepcija Europske unije. Istražujući percepciju Europske unije u hrvatskoj javnosti možemo prepoznati sporne točke u odnosu EU-Hrvatska, naslutiti razloge pada potpore hrvatskih građana ulasku Hrvatske u Europsku uniju te ujedno razumjeti mogućnosti promjene te percepcije. Analizirajući odnose između Hrvatske i Europe posljednja dva desetljeća, autor uočava temelje današnje percepcije Europske unije u odnosima Hrvatske i Europe prilikom raspada Jugoslavije 1991. i stvaranja Republike Hrvatske. Današnja percepcija Europske unije, naime, uvjetovana je ne samo konkretnim očekivanjima (koristima i štetama) u aspektima društvenog i gospodarskog života, već i općim dojmovima građana o EU-u te odnosom Europe prema Hrvatskoj. Istraživanje otkriva kako je razina očekivanja, odnosno nada i strahova te stereotipa o Europskoj uniji uvjetovana i nedovoljnom razinom informiranosti građana o različitim aspektima funkcioniranja Europske unije. ; Attitudes of Croatian citizens towards the European Union and the outcome of the future referendum on the entry of the Republic of Croatia into this Community will be directly infl uenced by their perception of the European Union. By examining the perception of the European Union among the Croatian public, we can identify sticking points in the relationship between the European Union and Croatia, identify the causes of the decline of support of Croatian citizens for the entry of Croatia into the European Union and understand the possibility of changing this perception. Through an analysis of the relations between Croatia and Europe during the last two decades, the author notes the foundations of today's perception of the European Union in the relations between Croatia and Europe during the collapse of Yugoslavia in 1991 and the creation of the Republic of Croatia. Today's perception of the European Union is determined not only by ...

Sport je modificirana tjelovježba odnosno tjelovježba u specifičnim kretanjima ovisno o sportu u svrhu postizanja rezultata. Sport je riječ latinskog porijekla (desport, disporatare), a naziv potječe iz engleskog jezika. Republika Hrvatska kao država sa 4 miliona stanovnika bilježi iznimne uspjehe na području sporta od početka svog postojanja. Sport u Republici Hrvatskoj ima veliku ulogu u izgradnji kulture društva te je od velikog značaja za promociju države što pokazuju iznimni uspjesi sportaša koji potječu iz Republike Hrvatske. Razvoj sporta nemoguć je bez financijske injekcije u isti, bez opetovanog ulaganja u istraživanje i razvoj sporta. Nije isključeno da je sportski uspjeh nemoguć bez značajne financijske potpore, ali kao takav je iznimno težak i trnovit. Prema Bartoluciju i Škorić, Šugman navodi dva temeljna izvora: proračunska (javna) sredstva i neproračunska (zasebna) sredstva, a uz to Europska unija kroz EU fondove dodjeljuje bespovratna financijska sredstva. Europska unija kao nadnacionalna država koja politikama usmjerava razvoj država članica, politikom u sportu utječe na dionike u Republici Hrvatskoj. Europska unija kreira zajedničke politike za države članice promatrane kao dijelove jedne cijeline. Ona sa ostatkom svijeta u većini slučajeva djeluje kao jedna jedinka te uglavnom ujednačavanju vanjskopolitičke teme. Europa je nakon drugog svjetskog rata odlučila surađivati na ekonomskom, vojnom, socijalnom i sličnim aspektima života te umjesto ratovanja između država uočavamo jedinstvo koje se najviše očituje u kreiranju zajedničkih politika. Politike sporta EU-a imaju utjecaj na sve države članice, države kandidatkinje i države potencijalne kandidatkinje. Politike su smjernice za daljnji rast i razvoj sporta kao socijalnog segmenta društva. Istražili smo Bijelu knjigu o sportu, Europsku sportsku povelju, načelne politike EU-a vezane uz sport te Erasmus + program. Utjecaj politika sporta EU-a opisan je u 6. poglavlju. ; Sport is a modified exercise, or should I say, exercise in specific movements ...

Sport je modificirana tjelovježba odnosno tjelovježba u specifičnim kretanjima ovisno o sportu u svrhu postizanja rezultata. Sport je riječ latinskog porijekla (desport, disporatare), a naziv potječe iz engleskog jezika. Republika Hrvatska kao država sa 4 miliona stanovnika bilježi iznimne uspjehe na području sporta od početka svog postojanja. Sport u Republici Hrvatskoj ima veliku ulogu u izgradnji kulture društva te je od velikog značaja za promociju države što pokazuju iznimni uspjesi sportaša koji potječu iz Republike Hrvatske. Razvoj sporta nemoguć je bez financijske injekcije u isti, bez opetovanog ulaganja u istraživanje i razvoj sporta. Nije isključeno da je sportski uspjeh nemoguć bez značajne financijske potpore, ali kao takav je iznimno težak i trnovit. Prema Bartoluciju i Škorić, Šugman navodi dva temeljna izvora: proračunska (javna) sredstva i neproračunska (zasebna) sredstva, a uz to Europska unija kroz EU fondove dodjeljuje bespovratna financijska sredstva. Europska unija kao nadnacionalna država koja politikama usmjerava razvoj država članica, politikom u sportu utječe na dionike u Republici Hrvatskoj. Europska unija kreira zajedničke politike za države članice promatrane kao dijelove jedne cijeline. Ona sa ostatkom svijeta u većini slučajeva djeluje kao jedna jedinka te uglavnom ujednačavanju vanjskopolitičke teme. Europa je nakon drugog svjetskog rata odlučila surađivati na ekonomskom, vojnom, socijalnom i sličnim aspektima života te umjesto ratovanja između država uočavamo jedinstvo koje se najviše očituje u kreiranju zajedničkih politika. Politike sporta EU-a imaju utjecaj na sve države članice, države kandidatkinje i države potencijalne kandidatkinje. Politike su smjernice za daljnji rast i razvoj sporta kao socijalnog segmenta društva. Istražili smo Bijelu knjigu o sportu, Europsku sportsku povelju, načelne politike EU-a vezane uz sport te Erasmus + program. Utjecaj politika sporta EU-a opisan je u 6. poglavlju. ; Sport is a modified exercise, or should I say, exercise in specific movements ...

In der vorliegenden Diplomarbeit werde ich mich mit der Analyse der Verwendung von geschlechtergerechter bzw. genderneutraler Sprache am Beispiel der Europawahlprogramme (aus 2019) der deutschen Parteien Alternative für Deutschland (AfD), Bündnis 90/Die Grünen, Christlich Demokratische Union Deutschlands (CDU)/Christlich-Soziale Union in Bayern e. V.(CSU), Freie Demokraten (FDP), DIE LINKE und Sozialdemokratische Partei Deutschlands (SPD), und kroatischer Parteien Amsterdamska Koalicija, Hrvatska demokratska zajednica (HDZ), Hrvatska narodna stranka - liberalni demokrati (HNS), Most nezavisnih lista (MOST) und Socijaldemokratska partija Hrvatske (SDP) beschäftigen. Diese Diplomarbeit gliedert sich in zwei Teile: einen theoretischen und einen empirischen. Der erste Teil widmet sich der terminologischen Klärung. Ich werde den Untersuchungsgegenstand der Soziolinguistik und der feministischen Linguistik beschreiben, die wichtigsten Sichtweisen der feministischen Linguistik erläutern und die Begriffe Sprache und Gender erklären. Danach werden Empfehlungen für die Umsetzung gendergerechter Sprache in deutscher und kroatischer Sprache angegeben und der Untersuchungsgegenstand (gendergerechte Sprache) meiner Diplomarbeit und seine Merkmale erläutert. Im zweiten Teil wird die Analyse der Europawahlprogramme durchgeführt. Ich vergleiche sie in Bezug auf die Verwendung der geschlechtergerechten bzw. genderneutralen Sprache. In meiner Analyse werde ich mich auf die Verwendung von genderspezifischer und genderneutraler Sprache konzentrieren und versuchen zu bestimmen, welche Möglichkeit des geschlechtergerechten Schreibens zur gebräuchlicheren Schreibweise geworden ist. Ich werde Beispiele für die Verwendung von geschlechtergerechter Sprache, die in den Wahlprogrammen vorkommen, nennen und analysieren und letztendlich werde ich versuchen, die Korrelation zwischen den Einstellungen der Parteien zur Gleichstellung der Geschlechter und Verwendung der geschlechtergerechten Sprache im Text der Wahlprogramme zu bestimmen.

Autori polaze od Ranciereovih teza o ideologijskom konsenzusu u društvenim‎ znanostima kako bi istražili je li tranzitologija nestala iz hrvatske politologije.‎ Istraživanje se temelji na tranzitologijskim prilozima koji su objavljeni u hrvatskome‎ politološkom časopisu Politička misao u posljednja tri desetljeća. U članku‎ se pokazuje da je hrvatska tranzitologija dio sveobuhvatnog konsenzusa o podudarnosti‎ demokracije i kapitalizma nastaloga 1989. U istraživanju povijesti i stanja‎ hrvatske tranzitologije u desetljeću poslije prvih višestranačkih izbora primjenjuje‎ se Ranciereovo shvaćanje (liberalne) metapolitike. U istraživanje drugog desetljeća‎ tranzitologije autori koriste Ranciereovo shvaćanje "konsenzusne demokracije"‎ koja razvija težnju ka istovjetnosti političke forme i društvenog stanja. Pokazuje se‎ da hrvatska tranzitologija u drugoj fazi smatra da konsolidaciju demokracije treba‎ objasniti uvođenjem "nepolitičkih čimbenika" kao što su pravna država, civilno‎ društvo i demokratska politička kultura. Svi se oni mogu podvesti pod Ranciereovo‎ shvaćanje konsenzusne demokracije jer se pomoću nje kani ostvariti spomenuta‎ istovjetnost. Kako se danas čini da je tranzitologija zastarjela, u članku se pokazuje‎ da hrvatska tranzitologija još živi kroz identifikaciju devijacija i nedostataka hrvatskog‎ društva. To postiže tako što svako odstupanje od normativnih ideala tranzicije‎ prevodi u "nefunkcionalno", odnosno u "ime problema" (Ranciere), koji treba neku‎ unaprijed definiranu (reformsku) intervenciju. Tako se u nju unose teleologijski elementi‎ kojima se iznova potvrđuje želja da povijest završi u univerzalnoj tvorbi koju‎ čini neraskidiva veza demokracije i kapitalizma.‎

Cilj ovog istraživanja je testirati Heckscher-Ohlinov teorem komparativnih prednosti na uzorku trgovine Republike Hrvatske i ostalih članica Europske unije. Heckscher-Ohlinova teorija komparativnih prednosti u većoj mjeri može objasniti međunarodnu trgovinu u slučajevima kada je uzorak zemalja heterogen, u smislu većih razlika u dosegnutom stupnju razvoja i obilnosti proizvodnih faktora. Na temelju dobivenih rezultata proizlazi zaključak da je međunarodna robna trgovina između Republike Hrvatske i ostalih članica Europske unije kako pretpostavlja Heckscher-Ohlinov teorem komparativnih prednosti. U svrhu testiranja osnovne hipoteze rada koristi se više regresijskih modela. Razlika u opskrbljenosti proizvodnim faktorima između Republike Hrvatske i ostalih članica Europske unije bolje objašnjava razlike u jediničnim cijenama proizvodnih faktora nego neto robnu trgovinu Republike Hrvatske s ostalim članicama Europske unije. Empirijska je provjera potvrdila kako neto robna trgovina Republike Hrvatske s ostalim članicama Europske unije pozitivno korelira s relativnom ponudom kapitala. Nije pronađena značajna korelacija između robne trgovine i relativne obrazovanosti hrvatske radne snage, u odnosu na druge članice Europske unije. Na temelju provedene empirijske provjere, može se zaključiti da je Republika Hrvatska, u odnosu na prosjek EU27, relativno opskrbljenija radom kao proizvodnim faktorom te je neto robni izvoz prerađivačke industrije Republike Hrvatske radno intenzivan. Rezultati provedenog istraživanja ukazuju na važnost faktora proizvodnje kao osnove za rast robnog izvoza te gospodarskog razvoja u cjelini. Zaključno, Republika Hrvatska treba više napora uložiti u privlačenje investicija i porast omjera kapitala i rada. ; The goal of this research is to test the Heckscher-Ohlin' theorem of comparative advantages on the sample of the Republic of Croatia and other European Union member countries. Heckscher-Ohlin theorem of comparative advantages can largely explain international trade in cases where the sample of countries is heterogeneous, in terms of the achieved level of development and the production factors abundance. In regards to aforementioned research hypothesis was tested using several regression models. Based on the research results, it can be concluded that the international merchandise trade between Croatia and other European Union (EU) members is in accordance with the assumed by Heckscher-Ohlin comparative advantages theory. The difference in production factors abundance between Croatia and other European Union members better explains differences in production factor unit prices than net merchandise trade. Empirical testing show that merchandise trade between Croatia and other European Union members is correlated with the capital abundance. We found no significant correlation between merchandise trade and relative education level of Croatian labor force in regards to other EU countries. Furthermore, based on the empirical testing, it can be concluded that Croatia in regards to EU27 average, is a labor abundant country and net exports of Croatian manufacturing is labor intensive. Estimated results point out the production factor importance as a base for further merchandise exports development and economic development as a whole. Finally, basic conclusion is that Croatia needs to put more effort on investment attraction and therefore capital to labor ratio increase.

This paper aims to examine the innovation performance of 28 European Union countries. Hypothesis of the paper states there is a significant difference of innovation performance between the old and the new EU members. Furthermore, the role of SMEs regarding innovation capacity may not be the same across EU. Using K-means clustering results indicated Germany, Ireland, France, Luxemburg and Austria as the most innovative countries and Bulgaria, Estonia, Latvia, Hungary, Poland and Slovakia as the least innovative countries. Czech Republic, Croatia, Cyprus, Denmark, Finland, Greece, Italy, Lithuania, Malta, Netherlands, Portugal, Slovenia, Sweden, United Kingdom and Spain were found to have a medium level of innovation performance. Furthermore, United Kingdom surpassed the average innovation level of the cluster for the small sized enterprises. Croatia was below the average level of the cluster regardless of the size of the enterprise. Romania was the outlier with the least innovation. In order to facilitate more innovation these findings may be valuable in creating more country specific recommendations for entrepreneurial policy. ; Cilj ovog rada je ispitati inovacijske učinke 28 zemalja Europske unije. Hipoteza rada navodi da postoji značajna razlika u inovacijskoj izvedbi između starih i novih članica EU. Nadalje, uloga MSP-a u pogledu inovacijskih kapaciteta možda nije na istoj razini u cijeloj EU. Korištenje rezultata klasteriranja K-sredinama označilo je Njemačku, Irsku, Francusku, Luksemburg i Austriju kao najinovativnije zemlje, a Bugarsku, Estoniju, Latviju, Mađarsku, Poljsku i Slovačku kao najmanje inovativne zemlje. Utvrđeno je da Češka, Hrvatska, Cipar, Danska, Finska, Grčka, Italija, Litva, Malta, Nizozemska, Portugal, Slovenija, Švedska, Velika Britanija i Španjolska imaju srednju razinu inovacijske izvedbe. Nadalje, Ujedinjeno Kraljevstvo premašilo je prosječnu razinu inovativnosti klastera za mala poduzeća. Hrvatska je bila ispod prosječne razine klastera bez obzira na veličinu poduzeća. Rumunjska je odstupala s najmanje inovacija. Kako bi se olakšalo više inovacija, ovi nalazi mogu biti korisni u stvaranju više preporuka za poduzetničku politiku specifičnih za pojedinu zemlju.

Cilj je rada ustanoviti je li u Europskoj uniji i Republici Hrvatskoj došlo do smanjenja broja građana koji se identificiraju kao građani Europske unije te koji elementi utječu na dinamiku kreiranja europskoga identiteta. Razlog se istraživanja tematike vidi u rastu populističkih narativa u Europskoj uniji koji su npr. vodili izlasku Velike Britanije iz Europske unije. Međutim, za razliku od uobičajenih politoloških analiza koncepta europskoga identiteta u radu se nastoji dati uvid u interdisciplinarni okvir proučavanja. U prvome se dijelu rad donosi pregled teorija kolektivnoga identiteta u psihologiji i antropologiji. Psihološke se teorije identiteta interpretiraju socijalnom i kulturalnom psihologijom. Antropološke se teorije identiteta dijele na ranije i postmoderne antropološke interpretacije. Fokus je rada na interpretiranju kategorije europskog identiteta, proizvoljno odabranim elementima psihologije i antropologije. Metodološki dio rada obuhvaća analizu i interpretaciju statističkih podataka na temelju niza longitudinalnoga istraživanja Eurobarometer Standard. Kod analize podataka pravi se razlika između razine Europske unije i razine Republike Hrvatske. Rezultati provedene analize upućuju na rast hibridnoga oblika identiteta koji se sastoji od nacionalnoga identiteta na prvome mjestu i europskoga identiteta na drugome mjestu. Isto tako, građani Europske unije smatraju da im je identitetski bliža lokalna razina države, grada ili sela. Konačno, elementi koji kreiraju dinamiku razvoja europskoga identiteta nisu isti za sve građane Europske unije te ovise o široj društveno-političkoj situaciji. ; The main goal of this article is to establish whether in the European Union and Croatia there has been a decrease in the number of citizens who identify themselves as citizens of the European Union, and what are the elements that contribute to the dynamics of creation of the European identity. The reason for exploring this particular topic is the growth of populist narratives in the European Union that potentially led to the UK's exit from the European Union. However, unlike the usual political analysis of the concept of European identity, the article tries to provide an interdisciplinary insight. The first part of the article provides an overview of the theories of collective identity in psychology and anthropology. Psychological identity theories are interpreted through social and cultural psychology. Anthropological theories of identity are divided into earlier and postmodern anthropological interpretations. The focus of the article is on interpreting the European identity through arbitrarily selected psychological and anthropological elements. The methodological part of the paper covers the analysis and interpretation of statistics based on the Eurobarometer Standard series of longitudinal surveys. When analyzing data, a distinction is made between, on one hand, the European Union and, on the other hand, the country of Croatia. The results of the analysis indicate the growth of a hybrid form of identity consisting of national identity in the first place and European identity in the second place. Furthermore, citizens of the European Union consider that their local, national or rural, level is closer to their identity. Finally, the elements that govern the dynamics of European identity development are not the same for all EU citizens and depend on the wider socio-political situation.

Hrvatska je na putu prema Europskoj uniji morala udovoljiti nizu zahtjeva. Unija je uvjete propisala na sastanku Europskog vijeća u Kopenhagenu 1993. godine, a prva skupina tih uvjeta uključivala je i zaštitu ljudskih prava i osobito prava manjina. Zaštita manjina bila je posebno važna u kontekstu oružanog sukoba koji se vodio na području bivše Jugoslavije. Tijekom devedesetih Hrvatska je postala strankom međunarodnih ugovora Vijeća Europe koji su se odnosili na zaštitu manjina: Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina i Europske povelje za zaštitu regionalnih i manjinskih jezika. Prihvaćanjem ugovora Hrvatska se podvrgnula i međunarodnom nadzoru primjene i poštivanja svojih međunarodnih obveza. Prikazom i analizom izvještaja nadzornih tijela može se pratiti i u kolikoj je mjeri Hrvatska uspjela u tome. ; On its path to the European Union, Croatia had to fulfill a number of requirements. The EU defined the accession requirements at the meeting of the European Council in Copenhagen in 1993. The first group of requirements included the protection of human rights, especially minority rights. The protection of minorities was especially important in the context of armed conflict in the former Yugoslavia. In the 1990's Croatia became party to the international agreements of the Council of Europe related to the protection of minorities: Framework Convention for the Protection of National Minorities and the European Charter for Regional or Minority Languages. By ratifying these agreements Croatia has become subject to international monitoring of the application of its international obligations. The analyses of reports of monitoring bodies can show to what extent Croatia has succeeded in the implementation of these agreements.

Demokratska društva žive po komunikacijskim protokolima. Za sve vrste djelatnosti postoje procedure - formati. Kad Hrvatska ovlada protokolima tj. uskladi poglavlja, ući će u Europsku uniju. I dok kao država polažemo prijamni ispit spremnosti za život u europskom informacijskom društvu, bolonjskim procesom poučavamo studente kako se uključiti u društvo znanja. Poučavamo ih informatičkoj pismenosti nužnoj
za informacijsku pismenost - kako i gdje naći traženu informaciju. Učimo ih razlikovati društvo znanja, kao društvo forme, formata i protokola od često u praksi prisutnog birokratskog formalizma. Učimo ih informacijskom kapitalizmu koji traži poštivanje zakona i provodi kazne za kršenje pravila. Učimo ih kako pojedinci i države imaju svoje identifikacijske, prezentacijske, dokazne i pokazne kulturne formate i zakone kao njihove regulatore, a da su world wide web, svekoliki mediji i
nosači informacija sredstva pronalaženja informacija i znanja.