Inovacijski sustavi u hrvatskim regijama ; Innovation Systems in Croatian Regions

Open Access

Abstract

Cilj je ovoga rada istražiti koncepciju regionalnih inovacijskih sustava (RIS) i primijeniti je na hrvatske regije, pa potom prepoznati regionalne prednosti koje podržavaju difuziju inovacija kao izvor regionalne konkurentnosti. S tom svrhom osmišljen je sustav pokazatelja, s time da se u izboru dimenzija i pokazatelja toga sustava uvelike slijedio rad autora Evangelista, Iammarino, Mastrostefano i Silvani (2001). Ukupno 32 regionalna indikatora svrstana su u tri dimenzije RIS-a, a to su: stvaranje i diseminacija znanja; inovacijska aktivnost poduzeća i učinkovitost sustava. Među regijama je zamijećena heterogenost u pogledu inovacijskih kapaciteta između 2006. i 2010. godine. Sjeverozapadna Hrvatska vodeća je u difuziji inovacija s RIS-om koji ima najbolje preduvjete za razvoj inovacijskih aktivnosti. Središnja i istočna Hrvatska (SIH) ima specifičan lanac vrijednosti u poljoprivredi i niskotehnološkim industrijama te industrije u ovoj regiji svoje potrebe za tehnološkim unapređenjem rješavaju ulaganjem u I&R izvan poduzeća (stjecanjem licencija, patenata i know-howa), uz snažnu podršku javnih izvora financiranja. Jadranska Hrvatska ostvaruje slabije rezultate u inovacijskim aktivnostima kada se razmotre prednosti koje ova regija ima u usporedbi sa SIH u važnim elementima sistemskih dimenzija kao što su poduzetnička i tehnološka infrastruktura te znanstveni kapaciteti. Na osnovi opaženih regionalnih razlika u inovacijskim kapacitetima dane su preporuke za relevantne politike, poštujući pritom i sektorske razlike među regijama. ; The goal of this paper was to research and apply the concept of Regional Innovation Systems (RIS) to Croatian regions and to identify particular strengths supporting innovation diffusion as a source of regional competitiveness. A system of indicators is envisaged, with the choice of RIS dimensions and indicators largely relying on Evangelista, Iammarino, Mastrostefano, and Silvani (2001). In total, 32 relevant regional indicators are grouped into three dimensions – Knowledge creation and dissemination, Firm innovation activity and Systems' performance. Regional heterogeneity is noted with respect to innovation capacities in the 2006–2010 period: North-West Croatia is leading in the diffusion of innovation, with overall RIS configuration most conducive to innovation activity; Central and East Croatia (CEC) has a distinct value chain in agriculture and low-technology industries and industries' needs for technological upgrading are resolved through external R&D (acquisition of licenses, patents and know-how), backed up by strong public financing; Adriatic Croatia is underperforming in innovation activity, given the advantages it has over CEC in important elements of systemic dimensions such as entrepreneurial and technological infrastructure and in scientific capacities. Policy implications are drawn from highlighted regional differences in innovation capacities and in sectoral structures.